<body><!-- G_AD SYSTEM INCLUDE -->
Moj Blog
zemlja Mungosova
ned - 26.10.2008
TREBA IM RAZVIJATI RACIONALNU HRABROST DOK SU MALI

Na prvoj slici Mungoščići drže zbirke "primeraka", buba snažnih i oštrih klešta.

Na drugoj slici, malo nesrećno snimljenoj drže ramove sa pčelicama.

Snimljeno u leto 2000. godine.

 

 

Image Hosted by ImageShack.us

 

 

Image Hosted by ImageShack.us

 

 





mungosiiiciii, ojhaaa :D
nego, jednom smo mi deca skupljali gliste iza zgrade i sve ih stavljali u plasticnu casu.. posledica toga za mene je bilo da sam te noci sanjala zmije :))) neracionalni strah ponekad je jaci od racionalne hrabrosti :)))


Ijaooooooooooo....shto se ja jezhim od svih tih malecnih, gmizhutjih, letetjih "objekata".
Al' mi drago kad te vidim ovdeeeeeee :)))
I divim se uslikanim klincima :)


ma ovi mungoscici su sad veliki bas ;)


Auuuu... svaka im čast! Ja ovako matora ne bih to uradila nizašta na svetu! Šta li tek sada rade, osam godina kasnije!?


bravo bravo, ajde kod mene na Bioloski faks odmah da ih upisujemo!
ksks


Mungoščići su hrabri na tebe


Ma joj, kakav bioloski faks! Buducnost je u poljoprivredi!!!!!

Nek ipak sami odluce sta ce, a! Ali su slatkisi, pu,pu, pu... kuc, kuc, kuc i sve sto treba da ih ne ureknem! Mada nisam urokljiva! Pre sam ko dobra vila, samo niko da primeti!!!!

Lepo sto si ponosni tata! Bas lepo!


:)


I tako se ponadam, vratio nam se na duže, a on došao samo da bi otišao opet...


A vreme leti...


pozdrav mungose !



Bravo, topao pozdrav ponosnome ocu:o)


Mašem:))


Clatkishi :o))) JoobatZ dwagooshnima... oo koMpletoo :o)))


sad vec hipnotisu zvecarke a ? :)
veliki pozdrav iz komsiluka :)


Pozdrav, Mungose... Mislim na tebe...



Ako ti jave: umro sam,
a bio sam ti drag,
onda će u tebi
odjednom nešto posiveti.
...........................................

Neka te andjeli prate......


.................zbogom.............


...



...



...pozdrav Mungi!!...


...


...


Mungi... ... dragi Mungi....


Mungili, Prijatelju... Ti znaš koliko smo te svi voleli i koliko će Mojblog biti prazan bez Zemlje Mungosove... :((((((((((((((((((


"Najnepoštenija stvar u životu njegov je kraj. Mislim, život je težak. I oduzme ti dosta vremena. I što dobiješ na kraju? Smrt. To je, kao, neki bonus?!

Uvjeren sam da je životni ciklus okrenut naopačke. Smrt bi trebala biti na početku. Potom slijedi život u staračkom domu iz kojeg te izbace jer si bio prezdrav. Onda počneš raditi tako što prikupiš mirovinu i već prvi dan na poslu dobiješ zlatni sat. Potom radiš četrdeset godina, dok ne postaneš dovoljno mlad za uživanje u mirovini. Piješ puno alkohola, ideš s tuluma na tulum i polako se pripremaš za srednju školu. Onda slijedi osnovna škola, postaješ klinac, igraš se i nemaš nikakvih odgovornosti u životu. Potom si malo dijete, pa beba, vraćaš se unutra i devet mjeseci lebdiš dok te grije najluksuznije centralno grijanje, kupka, a hrana stiže kroz cjevčicu. I kraj dočekaš jednim fantastičnim orgazmom"

George Constanza

Mungi, znas...


... prijatelju.... do viđenja u nekom boljem svetu.


uzas! ne mogu da verujem!
zbogom...


Zbogom prijatelju....beskrajno hvala!


poslednji pozdrav :(


Počivaj u miru, Nenade... Ovo će biti mnogo tužnije mesto bez tebe...


eh druze moj..
nemam reci, samo suze..


Poslednji pozdrav tebi.
Počivaj u miru


Mungose, nek ti je laka zemlja, prijatelju.


Mungi, druže, jebem ti život! Izvini što psujem, a ostavio si celu zemlju Mungosavu za sobom. Možeš samo da se ponosiš. I počivaj u miru.


Pocivaj u miru.:(((


o Boze..

:((


pozdrav.
toliko.


Neka Te Anđeli čuvaju, počivaj u miru i zbogom, dragi prijatelju!!! :((((((


Pozdrav, dragi Mungose...


neka ti je laka zemlja dragi, dobri Mungose.






laka ti zemlja, ti velika ljudino......uhhhhhhhhhhhhhhhhh


Pocivaj u miru dragi Mungose...


jebemliti, mungose...
moje su oči uplakane, kao što su bile nasmejane dok se viđasmo tu i tamo.
moje su usne na dole, kao što bejahu nagore dok razgovarasmo tu i tamo.
i voleo sam da se vidimo i čujemo, i družimo.
isijavao si snagu i uprezao energiju.
jebemliti, mungose...
erudito i duševnjaku. zajebantu i topla dušo.
neka se tvoj odlazak shvati kao da su znanja pobegla od tebe, jer ti nikada ne bi pobegao od njih. i neka tvoj energični glas upamte svi koji su ga makar jednom čuli. glas koji ne razmišlja o predaji, koji za predaju ne zna.
ponosan sam što sam Te poznavao
Nenade

Boris



kakva privilegija bila sretati te ovde...
kakva tuga ispracati te...
zbogom dragi dobri...


Upravo sam dobio imejl da je nas bloger MUNGOS preminuo. Sta reci - nedostajace nam. I voleli smo ga...


zbogom Mungi, neka ti je laka zemlja...


Rastužila me ova vijest. Znam da sve utakmice imaju svoj kraj, takva je ova igra, ali si ti, na žalost, izašao prerano i žao mi je zbog toga. Ali, negdje tamo ima i sljedeća utakmica, nije ovo kraj. Zbogom, dobri Mungose.


ono shto ja mogu da obetjam, to je da tje ovi tvoji tekstovi u matriksu zhiveti josh dugo, da podsetjaju stare i uche neke nove blogere kako se to radi...


Otišao si u nezaborav, sad počivaj u miru, predobri...


Zbogom! Vidimo se!


munogse, tvoji komentari na mom blogu su mi uvek bili dragi..uvek dobri saveti....

zbogom.


R.I.P.


Blog s tobom, andjeli u-miru!


Nadam se da cemo se ponovo negde sresti, dobri druze... :(((


zbogom, dobri covece.


Ovaj Mungosov optimizam i zdrav duh su nas zavarali i sakrili koliko je zaista bio bolestan. Znala sam da je bio bolestan, ali zbog njegovih godina mi se činilo da se to neće završiti ovako. Rastužila nas je ova vest...


strašno mi je žao.


saučešće Mungosovoj porodici..
i sve najbolje tamo gore nepoznati druze...


Mungos je odavno pisao o groblju, teško je za čitanje u ovom trenutku, ali ako neko može:
http://mungos.mojblog.rs/arhiva-1-2007.html


...



...trenutno mi samo jedno pada na pamet:

"nad grobom se najgrče suze proliju zbog stvari koje NISMO uradili i reči koje NISMO izgovorili!"

... nažalost, nisam stigao Nešu uživo da upoznam, iako smo se dopisivali nekoliko puta... a možda sam mogao... :-( ...

...ne bi trebalo propuštati NIŠTA!!!!!!...


:( Ne može biti mrtav Čovek čije su reči tako žive.R.I.P.


Dragi prijatelju, bila mi je cast poznavati te! Nikada te necu zaboraviti... Do sledećeg susreta... na nekom lepšem mestu...


Dragi prijatelju, bila mi je cast poznavati te! Nikada te necu zaboraviti... Do sledećeg susreta... na nekom lepšem mestu...


Ne umem da kazem nista od ovoga sto osecam. Ne umem da pisem, u stvari, osecanja, to sada vidim.
Prolazni smo, znamo svi to od prvog trenutka svesti u sopstvenom nam zivotu, ali boli ta prolaznost. Boli nas koji ostajemo ovde. I tiho placemo.
Neka andjeli budu uz tebe...


Tako mi je žao... :( Sećam se kako smo pričali da kada jednom prođeš kroz mlade istraživače, duhom ostaješ u njima zauvek. Znam da je i g-đa Mungos imala taj duh, i vidi ove slike gore - imaju ga i Mungoščići. Mora da je bilo divno odrastati sa Mungosom kao ocem, razvio im je hrabrost za sve, siguran sam, pa i za ovo što je sada došlo. Drž'te se Mungoščići, i gurajte, uvek napred.


bio si ljudina. preko ovog bloga ostaješ sa nama.
moje saučešće porodici.


poslednji pozdrav jednom od mojih prvih blog prijatelja... nedostajaces...


Znao si da sam mrzela da se logujem :)
Da sam se "igrala špijuna" i pratila vas redovno.
Ponoviću tvoje reči koje si uputio meni na samom početku jednog kvalitetnog virtualnog druženja
..razumem.teško je živeti sa saznanjem o stvarima koje će se desiti a ne možeš ništa da učiniš.samo sediš i čekaš.

Konačnost je ono što boli, do konačnog imaš čemu da se nadaš


Saucesce porodici i svim ozaloscenim...zbogom


a obecao si mi druzenje i sledeceg leta...
hvala ti druze za sve ove godine.


Boze...


Nisam znao ga, iako katkad bijaše čitanja. Nadam se da primili u životu, istom ljubavi u smrt. U životu, i to samo za vrijeme života, trebaju nam sve što nam treba.


Necu se oprashtati... Negde... Nekad... Na nekom lepshem mestu...


laka zemlja tvom telu, tvoja dusa je ionako slobodna...
pozdrav................................................................


Mungili, ovde sam...


ode još jedan od nas...
poslednji blogerski pozdrav, počivaj u miru...


nema plakanja mungose je l tako? samo malo moze


Tuga.


Poslednji pozdrav, druže moj!
Danas ne mogu doći da te ispratim, znaš kakav mi je direktor... kaže, tromesečje je... Ali, moje misli su sa tobom, moje srce ispunjeno tugom, a oči ne prestaju da plaču... :(((
Znam da će te andjeli čuvati, jer ti si jedan od njih!
Počivaj u miru, dragi Mungili!


Poslednji pozdrav, Mungi...


:(

Moje saucesce porodici.


jako mi je zao. moje saucesce.


Ne mogu da verujem. Zao mi je mnogo. Nemam reci..


Dobrota je vecna bas kao i tvoje prijateljstvo sa blogerima.
Velika je cast drugovati s tobom... zauvek ces ostati s nama majstore!


čujem od suzi danas i ne znam... čuvam onaj tvoj mejl i članak iz starta iz osamdeset i neke.


čujem od suzi danas i ne znam... čuvam onaj tvoj mejl i članak iz starta iz osamdeset i neke.


Drago mi je da sam te znala, ovako, preko interneta. Zao mi je sto se nisam rukovala s tobom. Iskreno saucesce porodici.


Koliko vidim po izjavama drugih, cast je bilo poznavati te. Ja, na zalost, osim par uzajamnih komentara i par uzajamnih citanja, nisam imao tu cast.... A koliko vidim po izjavama drugih, nikad neces biti zaboravljen... Pocivaj u miru.... Saucesce porodici.


Dugo me, druže, nije ovde bilo i, na žalost, nisu me lepe vesti sačekale.
Ovo je jedan od retkih momenata kada ne znam šta da napišem.
Onomad, kad je Prele umro, napisao si: "Otupela oštrica brijača, laka mu zemlja bila".
Biću slobodan da prepišem: "Otupela oštrica brijača, laka ti zemlja" majstore, laka ti zemlja...


Možda spava sa očima izvan svakog zla,
Izvan stvari, iluzija, izvan života,
...
Možda živi i doći ce posle ovog sna.


O, kako vreme leti... Nedostajesh mi...


Oterah one odvratne reklame sa tvog bloga, znam koliko si ih mrzeo! Čuvam Zemlju Mungosovu, obećala sam ti...
A Mungoščići su zaista hrabri! Videla sam to u subotu...


-...and on i read
until the day was gone
and i sat in regret
of all the things i've done
for all that i've blessed
and all that i've wronged
in dreams until my death
i will wander on ...-


Mungose, ne znam zašto sam ovde, ali eto posle dužeg vremena sam opet svratio.
U jednom od tekstova sam napisao da čovek umire dvaput.
Prvi put kada nas napusti i drugi put kada ga zaboravimo.
Nisam te još uvek zaboravio.
Pozdrav drug moj...


I ja ulazim... da oteram reklame... da se vratim na neke naše priče... tvoje predivne postove i jedinstvene komentare... Ali ti to znaš, ne moram da ti kažem... Ti si ovde sa nama, kao što kaže Vlada... Pozdrav, druže moj, onako kako si ti meni uvek slao, pa si i mene naučio :O*)))))


Nedostajesh mi...


evo me ovde po navici... kad objavim post medju prvima ga procitas i onda napises nesto. dugo nisam pisala i tebi ne moram da objasnjavam zasto. a sad trebam da se pomirim s tim da tvog komentara nece biti tamo. pozdrav druze.


:(


Drug, sretan rodjendan...


Mungose, brate, setim te se često. Ovih dana posebno. Tvoj i moj blog-rođndan omaših za šest dana, ali evo tu sam. Počivaj u miru.


Eh, Mungili...
Nedostaješ... mnogo :(((


Leti vreme, mater mu i vremenu...


Pozdrav Mungose, kao da smo znali!


Na današnji dan si otišao... :(((((
Mnogo je godina dana bez tebe, Prijatelju, mnogo!
Počivaj u miru, dragi Mungili...


ali i dalje si tu negde...medju nama...sa nama

pozdravljam Te prijatelju


Brat Mungose, znaš da sam tu. A ja znam da si i ti.


Cela je godina kako te nema... nedostajesh mi, Moongilly... :(


e da... chitava godina...


dosla sam ovde posle toliko vremena samo malo da ponvovo osetim toplinu oko srca koju sam osecala dok si bio s nama... nedostajes mi, prijatelju...


...


Uđoh ovde i vidim: sve fotke su ti sklonili ovi iz Photobucket-a :(((
Pokušaću da ih vratim, Mungili. Odoh iz ovih stopa! :O*)


Uspela sam! Vratila sam ti dečicu, a sledeći put ću one od ranije.
Ništa bez Žapca, ja kad ti kažem! :)))


pon - 01.09.2008
POŠLI SMO U ŠKOLU

Dragi školski roditelji, srećan nam današnji polazak u školu. Uhvatimo se čvrsto za ruke i nedajmo se previše pošastima kao što su nedefinisane izrasline na glavi, para iz ušiju i slično.

Videh svojevremeno na televizji dobrog poznanika i predsednika Srpskog bibliofilskog društva Srđana Stojančeva kako priča o knjizi sa monogramom kraljice Natalije Obrenović, koju je ona kao kraljica majka poklanjala odličnim učenicima u Srbiji. Bio je to samo deo njenih obimnih humanitarnih delatnosti. I nešto što se može nazvati školskim primerom ljubavi i nadasve lojalnosti prema zemlji u koju je kao strankinja došla. Njen primer me neodoljivo podseća na primer Jelene Anžujske. Lojalnost sam oduvek smatrao teškom, ali dostižnom ljudskom vrlinom, a njih dve su mi možda dva najsvetlija primera za lojalnost među ženama u istoriji Srbije.

 

 

Photobucket Photobucket Photobucket Photobucket





Takvi su pokloni, iako formalni, tako nedostajuci u danasnjem drustvu. Ponekad ljudi ne razumeju kako je forma bitna, jer se kroz nju uci. Pricasmo onomad o sletovima... A vama srecan polazak u skolu i uspesan zavrsetak skolske godine bez mnogo muka :)


dobih i ja rat i i mir kad sam maturirala...i tamo to nesto pise, za odlican uspjeh, tralala...neke tradicije treba odrzavati....
a sad, ko te pita...no, masina je vec krenula.pozdravljam te, ja skolarac poletarac:).


#Omu prijatelju, meni je običaj darivanja knjiga đacima jedna od najlepših uspomena izškole. Danas je na srpskom nastavnica pitala razred moje ćerke šta su pročitali u toku leta. Jedino su Beki i jošjedna devojčica čitale! A sad su sedmi razred. Meni je to strašno. Sumnjam da deca inače dobijaju knjige pa bi škole mogle da imaju misionarsku ulogu.
Hvala ti na lepim željama ali biće izazov - sedmi i osmi.


#MMKF, svaka dobijena knjiga je odlična. Za malo poređenje - meni dali "Poniženi i uvređeni" od Dostojevskog. A neke tradicije apsolutno treba održavati.
Poletarko, leti jako!


juuuhuuuu, shkola!
inache, rekle mi neke klinke iz srednje da im za odlichan uspeh dele 'sanatorijum'.


Davno bese kada su skole nagradjivale djake knjigama. Danas se mnogi odrasli pomirljivo odnose prema tome sto deca nece da citaju. Kupovina knjiga im je bacanje novca. Ali zato je kupovina igrica isplativa investicija. Tuzno.
Veliki pozdrav!


e pa srecan nam polazak u skolu
jos kad bi se o ovome u istoj ucilo , gde bi nam bio kraj


Školski roditelji, neka je sa srećom vašoj školskkoj deci, neka im bude lepše nego vama, neka sve njihove brige brinete vi umessto njih, jer njima ovo treba da bude najlepše doba. Srećno i jednima i drugima.



Eh, moj sin je dobijao knjige od škole samo dok je bio kod učiteljice. Sećam se... Tada kada sam mu pričala da smo mi svake godine dobijali knjigu za odličan uspeh, on me je pitao: "Od čika Tita?" :)))

Svima u zemlji Mungosavi puno, puno sreće u ovoj školskoj godini, a i posle! A na leto vas čeka prijemni. Ero... Mi smo krenuli u 2. gimnazije.


Ero je trebalo da bude - Eto. :)


ja još uvek imam knjige koje sam dobijao kao klinac u školi...
a kraljica natalija je bila super.


Shkola zove, shkola zove... Cwetjan pochetak shkolcke godine... :o)


nema pare iz ušiju, samo osmeh



Neka je sretan novi početak, drug moj dragi :o)))


Neki kao ja se jos uvek nisu oslobodili sundjera i krede, da ne pominjem kako se radujem kad gubim neki cas, mozda vise nego ucenici :)


Eh, Gamet, preteče me za malo :)))

Što se tiče knjiga, u mojoj školi se one i dalje poklanjaju za odličan uspeh, ali i za postignute rezultate u drugim aktivnostima :)
E, sad, koliko ih djaci čitaju... Sudeći po pismenosti koju pokazuju, sve manje... :(

Mungili, srećan još jedan 1.septembar Mungoščićima i svima nama koji idemo u školu ;)))


#Sani, pokušao sam i ja sa tim "juhuuuuuu", ali mi nije nešto uspelo. Moraću opet...
Nisam siguran šališ li se ili ne ali ja bih stvarno delio "Sanatorijum"!

#Lanna, sa iskrenom rezignacijom potpisujem ono što si napisala.!

#Luhi, i u školu sa optimizmom. A lično bih voleo da se izborim protiv raznoraznih igrica i osvojim neko vreme da ih ja ovome podučim. Nije da se ne trudim.

Hvala #Vlado brate na svim lepim željama. Ja tebi želim da što pre postaneš školski rodirelj.


srecno vam skolarci, ne dajte se posastima... dajte se pocastima, ne sumnjam da su zasluzene...:)))
uzgred, nadam se da nije sve bas tako crno. zapravo je verovatno opet sve od slucaja do slucaja. po komentarima, trebalo bi da sam i sama dobila gomilu knjiga tokom skolovanja, a imam samo jednu... mozda i bez knjiga na poklon (iako je tako neuporedivo lepse :)) ima nade... ;)))


#Ana, sve sve ali je knjiga ipak knjiga. I preživela i opstala. Doduše sa mnogo manje poklonika mada verujem da bi se i to moglo izmeniti.
Razmišljanja još uvek ograničavamo na polaganje prijemnog iako smo svesni izazova koji posle toga sledi.
Srećno nam bilo i u osnovnim i u srednjim školama!

#Dživdžane, ja još imam malu biblioteku knjiga dobijenih u osnovnoj i srednjoj školi u raznim prilikama, od uspeha do onih lepših - nagrađena pesma, priča... I zaista mi je mnogo draga. Ta forma mi je mnogo lepša od nekakvih diploma...
Kraljici jedino mogu zameriti što nije bolje pazila i uticala na Aleksandra, što je na moju veliku žalost dovelo do gašenja dinastije čiji sam poštovalac. Inače, kad se sagleda i njen život u Francuskoj, besprekorna je.

More da vidiš #ShArGaRePiCe, jutros i crtaći zovu! Ali sam to odmah i energično prekinuo. Nema šale.

#Nemiri, 'ajmo komprpmis - veliki, širok osmeh koji viri iz pare...



Prijatelju, kako je lepo citati te ponovo. Nek je srecan novi pocetak Mungosicima! Sve najlepse zele vam Majtijevci u ilegali ;)
ps
samo zbog tebe sam se posle milion godina ulogovala


#Trenka, hvala! Počelo je sa sunčanim danima, obećavajuće.

#Gamet, verujem ti. Nego, ovih su mi dana roditelji u poseti a tata se tih insignija koje spominješ rešio pre sedam godina a u stvari i nije se rešio. Da ga samo vidiš kako propituje i iz petnih žila pokušava da edukuje ovo dvoje... Nekad se stvarno zapitam otkud mu tolika "prosvetna" energija. Veruj mi, da mu ponude, on bi danas iz zatrke volontirao. Fanatik starog kova.

#Bibo, volim ono: gde god nađeš zgodno mesto ti drvo posadi. Svidelo bi mi se da zaživi i nešto ovako: kad god imaš zgodnu priliku pokloni đaku knjigu... Knjige neće same da se čitaju i to jeste problem, koji kao i svaki drugi može nekako da se reši.
Neka i njima i vama bude lepa školska godina!

#Alana_a, nipošto nije crno ali sam ja stari, ogrezli navijač knjiga i pravo da ti kažem delio bih ih i najvećim potrošačima kajmaka na Zelenjaku. Verujem u misiju knjige a tu mu škole dođu kao bogom dane. Ma navodim vodu, lisac jedan mungoski...


#Mici, jesi me prijatno iznenadila. Ma tražio sam ja temu da te izvučem. Hvala na lepim željama i spremajte se lagano. Još malo i zakuca škola na vrata.


To je suština, dragi Mungi - pominjati ljude po vrlinama, jer kako kaže Dučić, ljude ne treba ocenjivati po manama; mane svi imamo; već po vrlinama, jer ih imaju samo retki (parafraza). Mnogi od nas nikako da se izdignu iznad toga, ali ti tu prednjačiš. Govoriti o vrlinama!


E da... Sećam se tih darivanja knjiga za odličan uspeh, doduše ja nikad ništa ne dobih u osnovnoj sem musavih zahvalnica (iako je u drugim školama sledovala knjiga!), u gimnaziji već nisam ni mogao jer sam mahom polagao avgusta popravni :)

Ne znam ni dal se to sad praktikuje, al ne bi me čudilo da u duhu vremena klincima daju preostale kontigente CD-a Ajs Nigrutina, Zdravka Čolića il neko tako finog...

A te korice... Zbog tog posebno volim izdanja Matice Srpske, koja su u tom old fashion look- u :) .... knjiga je i fetiš pomalo :)


Ma da, samo nisi fer! Naljuti se moja seka kojoj mnooogoooo teshko pada polazak u skolu!!! Mislim, profa je, tj. u osnovnoj skoli ih zovu nastavnici (mada je u moje vreme bilo drugacije, profa je imao fakultet, a nastavnik neku tamo uciteljsku...). Nebitno...

E, imam zavidnu kolekciju knjiga, sto sopstvenih sto sekinih, dobijenih za odlican uspeh, razna takmicenja, jos raznija takmicenja... neke su divne, neke ono bas samo forme radi date.

Secam se da sam se radovala kada sam bila sedmi razred, pa videla da je tada, te godine, ucenik generacije dobio na poklon sabrana dela Ive Andrica. I bas sam mislila da bih volela isto! E cvrc! Kada sam zavrsila osmi razred, nije bilo para i ucenik generacije je dobio Anu Karenjinu! Koju sam vec bila dobila pre toga na nekom takmicenju...


Mungi, za mene je tvoj blog uvek bio riznica najrazlicitijih skrivenih blaga. Uvek iskopas neki kuriozitet i nekim poznatim stvarima das potpuno novi smisao. Zato te smatram dragim prijateljem i "melemom na ranu", a danas mi je bas to trebalo. U pauzama ogromantnog posla, koji me tako zgodno sacekao cim sam se vratila sa odmora, od koga mi je inace bio potreban odmor ;), vracam se na tvoj blog. Nekako mi je ovde atmosfera "kao kod kuce", gde prijatelji opusteno caskaju, a to mi ovih dana najvise fali.


treća smena, oduvek sam smatrao da ne treba da postoje drugačije knjige osim izdanja Srpske književne zadruge - one tamne, ozbiljne, sa isprepletanim inicijalom. Ali, ko sam ja da širim prosvećeni apsolutizam...
Na kraju sam se prepustio sujeti i sam štampao šarene knjige. Eto koliko sam (ne)dosledan. :(


erazmo, da.... skz... malo prešaltah iz spondilotičnih razloga :) al se razumedosmo :)... jbg, danas dovoljno da metneš legiju il cecu na korice pa da plane u milion primeraka... i onaj drljavi povez... al dobro.... takvi su zahtevi tržišta i šta sad...

sećam se jednog davnog poklona knjige s tim ozbiljnim koricama, štampane pre II WW... Vasićeve Crvene magle... taj trenutak susreta.... priceless :)


...eeeh... nekad beše... prvo od veličanstva, kasnije su odlikaši dobijali knjige... a zatim... prva moja je bila: "Ižo Mižo i Klan Klan"... od petog nadalje sam dobijao "pohvalnice za odličan uspeh"... danas, vidim u "Svetu Kompjutera": "...VeratNet "...svim učenicima koji su vredno učili preko leta i popravili slabe ocene poklanja 2 meseca besplatnog ADSL-a.."!?!?!... c c c c... nema druge nego da roditelji sami poklone svom detetu za odličan uspeh neku knjigu (a ne nov "debilni telefon"!!!!)...

...svejedno, drago mi je da te vidim da si za tastaturom!!!... tebi i tvojima čestitam prvi dan školske godine!!!!... :-))) ...


#Erazmo, odavno mi se zgadila većina naših filmova a vala i knjiga. Kao da su jedino oni kadri da me opominju u kakvom okruženju i svakodnevici živim. A po prirodi sam kadar da razvijam dobre odbrambene mehanizme a priče o vrlinama su svakako među najefikasnijima. Bez obzira na sve što se dešava to treba negovati.

#Treća smeno, pouzdano znam da ima škola u kojima se običaj neguje, čak ima i škola u unutrašnjosti u kojima rade prave pravcate menze, one sa kašikom a ne samo sendvičima, što takođe smatram izuzetnim dometom u vreme kad deca obeduju na kioscima.
Inače sepotpuno slažem sa tobom i #Erazmom da su knjige SKZ vrhunske. Šta više imam sasvim lepu kolekciju iz prvih sto štampanih. A moje "Crvene magle" su tvrdih jarko crvenih korica. Lepa knjiga. Svakako.


#Mici, melem je obostran. I nije mi teško da dođem do ovakve teme jer knjige naprosto obožavam pa i sam zaista uživam kad otkrijem i saznam nešto novo. A ja ovo smatram lepim porodičnim okupljanjem i ćaskanjem koje relaksira, odmara ali i edukuje. Znaš li kako tek meni fali to ćaskanje. Zato su mi ova tri dana neverovatno prijala.

#MMMila, pozdravi seku i neka se ne ljuti. Bude školska godina pa prođe a mi brinemo i po navici...
Nisam hteo da navodim naslove dobijanih knjiga, što bi ti rekla - nije fer. Izdavaštvo je bilo na neki način jako, knjige dostupne i pre svega kvalitetno koričene ali ne manišem ni ovim današnjim za par čitanja, samo da se deca navikavaju na knjige. Mislim da je to najvažnijeu ovoj priči.

#Rabane, koliko li je godina prošlo od kako nisam pročitao naslov "Ižo Mižo i Klan Klan"! Puno se knjiga izgubilo neznano kuda, nema reprint izdanja. Moji su gledali film "Dr Dulitl", i ja sam ga gledao ali mi je ona originalna knjiga mnogo bolja, naprimer.
Ježim se od akcija kao što je Veratova. Zar to umesto pozitivne stimulacije od 1. septembra?
Hvala ti na lepim željama. Boravak za tastaturom mi je vrlo, vrlo prijao!


BILO JE LEPO. KRATKO ALI LEPO. OD SUTRA OPET IMAM ZASTUPNIKE, MOJE UKUĆANE A JA VEĆ MISLIM NA NOVI BORAVAK I NOVO UŽIVANJE OVDE.

DO TADA BUDITE DOBRO I BUDITE DOBRE I DOBRI. pOZDRAV!


prijatelj mungose, da je trajalo duzhe, ne bi valjalo. chekamo te na ovom istom mestu. a ono za 'sanatorijum' je zhiva istina. proverio sam.


nema kod mene kompromisa. samo osmeh


a uy osmeh i ;)


uyyyyyy ;)


Pozdrav prijatelju... nešto razmišljam... ja bih se baš nešto vratio u ono "đačko doba"!


Moj prvi poklon...šest tomova knjiga o Titu...sa posvetom mojih roditelja...godinama su ih od skromnih radničkih plata otplaćivali....


Mene s vremena na vreme zovnu veliki roditelji malenih djaka,pa me pitaju ...da li bi im nasla prepricanu ovu il onu knjigu na netu, jer njihova jadna decica ne mogu toliko toga da procitaju koliko se od njih trazi....toliko.


Ali ipak, ma koliko nekima tesko pao polazak u skolu svi znamo da je bas tacno ono - Od kolevke pa do groba, najlepse je djacko doba. To tek sada vidim... Eh da mogu da se vratim u taj period... Pozz


ned - 17.08.2008
Komšije

Pre mesec dana na lokalnoj pijačici gledamo baš lepe šljive. Oslovljavajući prodavca, prekidamo njegov razgovor sa, očigledno, nekim njegovim komšijom. Odlučujemo se za gotovo celu ponuđenu količinu i dok nam prodavac meri, njegov sagovornik s čežnjom potiho izgovori: "Meni neko noćas omlati baš takve šljive..."

 

Uslužno kucanje Đukija.

Hvala Đuki, prsti moji.





komssije su uvek najgore lopuzze :D


...ma, šljive k'o šljive... obradovao me je NAPISAN post... makar Đukinim prstima... poz, Mungi!!... :-) ...


ja u vocnjaku imam jednu kajsiju, koju svake godine neko obere pre mene, pa kad god na pijaci kupim kajsije ja pomislim kako kupujem bas te svoje. Ali, nije ni vazno, i to je neki trud, obrati komsijino voce.
I ja te puno pozdravljam.


Volim dzem od shljiva....i puno te pozdravljam :)


Pa da, ovo mu dodje kao "Komso, nek' ti crkne krava!" i to sve uz osmeh.:)


Mnogo mi je simpatičan taj komšija, tako tih, čeznutljiv i pomirljiv. :)
Veeeliki pozdrav tebi i "tvojim prstima". :) Mnogo mi je drago kad te vidim ovde.


Robu često ne prodaje ni kvalitet ni cena, već ono n-e-š-t-o što ima sam prodavac. Nije svako drvo za sviralu, što bi rekli ovi oko Čačka, pa nije ni svako za prodavca. Zato taj komšija ne mora da se teši - ne bi on odradio isto kao i njegov komšija.


dobro je kad imash Djuku :) to je bogatstvo :)


Osjećam veću tugu zato što se nije probudio u noći i omlatio tog nekog, nego za šljivama. I hvala Đuki što je opet nešto novo osvanulo ovdje. Pozdrav, drugar. :)


A komshiji knedle???
*zertz ljoobi dwagooshnog Moongija... nemash pojma koliko me je obradovao ovaj post... Joobatz i Mongosiji i Mongoshchitjima...


Hvala Đuki


šljive su zdrave


Šljive ranke i mlade čobanke...


efendi mungose, znash sve shta ti mislim! drzhi se!


Komšija Mungi, još malo pa stiže novi pekmez od šljiva ;))) I to sa rozetlom :)))


eh, sljive...bice na Grmecu i ove godine da se trese ..pa onda dzem, pa rakija..eh, eh

pozdrav svim Mungosicima :))))))))


Bas ovakvog mene omlatise juce Djukijevi prsti... Pozdrav!


na terasi imam u saksijama pomorandžu, limun, mandarinu, breskvu, nar, maslinu i šljivu. samo je pomorandža rodila prošlog ljeta i da mi je neko obrao te plodove, dobio bi po prstima, jedino bih djukine poštedjela:) veliki pozdrav:)))


Volim pekmez od čljiva na tostu na kome je namazan buter. A tebe Mungose pozdravljam posle dužeg vremena. Dođoh od deKrleta pa idem još neke drage ljude da pozdravim. U novom dizajnu se ne snalazim pa... a tako mi i treba!



Hvala i od mene za Djukijeve prste...a ti....kao i uvijek - tako divna duša izrazena makar u samo par recenica....:o)


DRAGI MOJI, DRAGE MOJE OPROSTITE ZBOG KAŠNJENJA. BILO JE IZNUĐENO.


#AnaF, srećaq moja da mi komšije ovo ne čitaju!

#Rabane, mnogo bih voleo da ti jednom opričam kako su me šljive spašavale ali ruku na srce i nisu više važne. Podaleko od kuće tekst sam svojom rukom upisao u jedan notes i da znaš puno mi je srce bilo zbog toga.

#Gamet, načisto te razumem jer i kajsije su mi mile taman kako i šljive.

#Strelo, okolnosti su takve da sam zaboravio na ukus džema od šljiva ali verujem da će doći vreme da ga obnovim. Od njega više volim samo džem od šeftelija i krušaka.

#Lanna, meni je zaličilo, onako u trenutku na - Vi'š komšija, meni crkla šljiva...


#Ana, jeste simpatičan.
Mnogo volim kad sam ovde. Zaista.

Vala #Vlado, da znaš da nije svako drvo za sviralu!

#Shmizlo, jeste on odradio po dogovoru ali je Mungosija za svaki slučaj iskontrolisala. Volim kad timski rade. I Beki bi nekako učestvovala ali je bila u Kraljevu.

#Shejti, bilo bi to čestito omlaćivanje!

#ShArGaRePiCe, osetio sam potrebu da ispišem na papir to o šljivama i jako mi je značilo što sam uspeo.


Znaš #Nemiri, pričao mi je posle par dana kad smo se opet videli da se oseća kao prava zvezda ali tekst je moj!

#Thirsty i zdrave ali korisne! Kako one umeju da me opuste...

#Erazmo, i te čobanke bi me sigurno opuštale...

Bujrum paša #Borise, znam i ne popuštam!

#Bibo, to ću da probam pa šta bude da bude!


To #Maqo, nema priče o šljivama a da se rajka ne spomene!

#Omu, tako je to kad nisam nazočan. Ozbiljno ću porazgovarati sa njim.

Jao #Tea, i ja sam pokušao jedan mali eksperiment sa velikim saksijama ali nije uspelo. Šta ti je prednost lokacije!

#Čudo, teško mi je da poverujem da si ovde ali mi je drago!

#Trenka, beše - kol'ko snage toliko i teksta. Uporan i tvrdoglav a duhom jak, snujem pa se i radujem da zajačim priloge. Valjalo bi.


pon - 21.07.2008
DVE GODINE


Načisto sam šokiran! Danas, u neko doba, planirajući svojih narednih deset dana, videh da je 21. i u trenutku shvatih da sam blogu pristupio na današnji dan pre dve godine. Šok je izazvala neverica da je već prošlo ovih poslednjih godinu dana. Kakva brzina! U čast dvogodišnjice, ide post koji svoje objavljivanje čeka već dobra tri meseca, ali mi je nekako baš danas i večeras legao kao prigodan.
Post je o strasti, a blog je svojevrsna strast. Baš precizno, o "Strasti", romanu koji je napisao David S. Pijade.

 

Photobucket

Nema laži, nema prevare, nisam imao pojma do pre nekih godinu dana ko je D. S. Pijade. Spomenu ga jedan fini čovek iz nekog od onih instituta koji se bave srpskim jezikom i književnošću. Nisam siguran koji je institut ali sam pročitao gotovo sve šro je sagovornik napisao. I sviđa mi se, iako se sve to svrstava u teoriju. Elem, D. S. Pijade (1881 - 1942, koncentracioni logor), stariji brat Moše Pijade i njegov duhovni mecena na putu umetnosti, inženjer, bankarski činovnik u Francusko-srpskoj banci, književnik... objavio je 1921. godine u Zagrebu roman "Strast" - "roman iz beogradskog života", kako mi reče sagovornik - prvi domaći štampani erotski roman na ovim prostorima. Tragajući za podacima o Davidu (nije mi se posrećilo da odem do Jevrejske opštine) naiđoh na sajtu beogradske lezbo organizacije "Labris" podatak da je roman reizdat kod "Derete" 2001. Podatke o autoru nađoh i na slovenačkom sajtu gej/lezbo organizacije SiQRD. U enciklopediji "Prosvete" nađoh samo bogatu odrednicu o Moši - Čiča Janku a o bratu mu ni reči.

 

Photobucket Photobucket

Pokušao sam da iz romana izdvojim par pasusa tek kao ilustraciju. No, pre toga, pasus iz odličnog predgovora Koste Marinkovića.

"... Kritičar mora da ocenjuje i meri drugim merilom, a ne zastarelim aršinom "purgerskog" morala, koji je već izašao iz tečaja. Ne ću time da kažem, da pri ocenjivanju jednog umetničkog dela kritičar treba i mora da je nemoralan; ali je nesumnjivo da mora biti amoralan - izvan morala. Pravi kritičar mora stajati kao i umetnik iznad svoga vremena  - iznad vremena uopšte..."

"... Lice ti je bilo belo kao kao kruta marama oko njega pod crnim okriljem. Nikada lepši lik nisam videla. Bila si lepša i od same Marije Magdalene u našoj maloj manastirskoj kapeli, na koju tako mnogo naličiš...
 ... Ili sam gledala tvoje tanke usne, ružičaste kao behar na kajsiji kraj seoskog kladenca, kako se ljupko povijaju kao struk ružmarina, kada ga poljubi svežina noći posle žarkoga dana...
 ... Ljubila si moje male jedre dojke, nalik na dva grozda, koja su tek zarudela. Ljubila si mi belo grlo i oble nežne udove; ljubila si mi ramena i oči i nos i uši i pleća. Kao da si htela i kroz najmanju ćeliju moje puti da uneseš svoju upaljenu dušu anđela...
 ... Bili smo pijani od ljubavi. Ja sam se potpuno podala svojoj strasti, uvila sam se kao zmija oko njega i pripila svoje upaljeno telo uz njegove tanke udove...
 ... I on me uze brutalno, grozno, svirepo. Mislila sam, da ću umreti pod njegovom snagom, da će me ugušiti svojim zagrljajem. Odjednom osetih jak, oštar bol, da sam jedva uzdržala vrisak. Ali odmah za tim osetila sam neiskazanu milinu celim telom, milinu koja me je godila, koja me je dražila do ludila, i ja ga ugrizoh za vrat da je krv potekla. On me gurnu i surovo ošamari..."

Meni je sve to o Davidu bilo zanimljivo i potrudiću se da još ponešto saznam o njemu. Pomislih, možda još nekom bude zanimljivo. 





Zapisao mungos dana: 21. jul 2008 21:42:40 | 26 komentara



Zamisli, mi smo i blog generacija. :)
Dobra ti ilustracija, po običaju nesvakidašnje i zanimljivo. Srećna dvogodišnjica, druže! :D


Sjajan softver, nema šta. Obriši višak. :)


Brat-Mungose, blog-ispisniče, srećan ti blog rođendan guramo naporedo terću godinu. Ja sam nešto večito u tripu da upoznajem vas blogere, ali mi ne polazi baš slobodno vreme za rukom. Kako god bilo, važno je makar da ovako održavamop kontakt. Priča je vrlo zanimljiva, a tebi je izvor istraživanja bliži, pa piši šta si otkrio.


# Generacijo hvala. U realu generacija, a na netu mu dođemo ko klasići.
Softveru vezane uši na mašnicu...


# Vlado brate, nikako me ne napušta ideja da ćemo se i uživo sresti. Znam da smo to zaslužili.
Drago mi je da sam te zainteresovao ovim postom. On je samo dokaz da me mladalački istraživački duh ne napušta.


A ja sve vreme u glavi vidim Djuku dok kuca... Uh, bre, Mungi... :O*)))))))))


Eto, zaboravih i blogdjendan da ti čestitam! Cccc... nešto sam zbunjena :)))))
Mungili, srećno blogovanje i u naredne 102! :*****


Hvala #Bibo! Te 102 su malo realnije od Sizifovih 207, mada ne manišem ni jednoj cofri.
Djuki je inače u Budvi na Ibru, kod bake, a kuca Mungosija. Važna je dobra organizacija.
Biljo, pozdrav i od mene S.


mungi, mungi, druze, daj josh malo te erotike.


Cestitam od srca prijatelju... poceli smo nekako u isto vreme i vidis dokle smo dogurali:)) Porasli veliki momci:))

PS: Cut ba erot'ka! :))


Hej! :) Poljubac za Mungosiju! :O*)))))))


Citajuci o tvoje dve godine na blogu, skoknem do mog bloga da proverim od kada sam ja ovde, kad ono... Srecan tebi drugi, a meni prvi, blogodan. :)))


... lepo, lepo... samo ti nastavi da pišeš ovako zanimljive postove, pa dokle doguramo... godine nećemo brojati...
Sa srećom!


opa, eto otkrica... bas zanimljivo...

i posle kazu da smo generacija namoralnih... ko da smo juce izmislili sex...ma da..

u svakom slucaju sretno...


Mungose, prijatelju, čestitam jubilej, bre...
PS Malo kasnim, omeo me dr Dabić intenzivnom bioenergijom...


eto malo nečeg vrućeg u ove hladne dane ;)
srećan ti blogrođendan i neka se množe!


Mungose, čestitke za dvogodišnjicu! I želja da još dugo budeš/bloguješ na mojblog servisu, i družiš se sa nama, a i mi sa tobom!


prvo svadba od marisi u petak, sad ovo, a veceras jos i koncert tom waitsa... litar bijelog za mene.


Gde je koncert Toma Waitsa????????????????????????????!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!


Znači Edinburg?! Jbg...


Čestitke za jubilej!
A tvoj post je pravi dokaz da bi blog trebalo izmisliti kad ga ne bi bilo. Eto, taj David Pijade je baš ličnost kojom se očigledno niko zvanično neće baviti, ali ja sam oduševljena kad pročitam da se neko u to doba javno zalagao za strast i ljubav. I danas se na to gleda kao nemoralno, rado se priča o zločinima i ubistvima, ali se osudjuju oni koji uživaju u seksu. Zato sam oduševljena onima koji su pre toliko godina, u mnogo konyervativnijim društvima, imali smelosti da o tome progovore. Baš je lepo što si pisao o njemu.
I da, blog je strast. To je baš kratka, ali tačna definicija.


Ja malKo kasnim:) Srecan jubilej MunG, josh dugo pisao StrasnO:)


Mungili, druže, je l' može okašnjeli Šejtan da sada čestita jubilarni 749-i dan tvog pisanija? :)))


I Cocco, I Cocco...!!!
o poklonu cemo drugi put!


svaka čast majstore! lijepo je pronaći čovjeka ko što je bio david, neka ga čitamo! nažalost , obično su takvi ljudi , dok su živi , zabranjeni ili anatemisani!


svaka čast majstore! lijepo je pronaći čovjeka ko što je bio david, neka ga čitamo! nažalost , obično su takvi ljudi , dok su živi , zabranjeni ili anatemisani!


pet - 18.07.2008
SREĆAN ROĐENDAN LEGENDO!

Dragi gospodine Nelsone Mendela, sa velikim zadovoljstvom Vam danas čestitam 90. rođendan. Tim povodom s pijetetom se prisećam onih godina kada ste Vi bili arestirani u zatvorima južnoafričkog aparthejda a ja, kao mali pionir i član Crvenog krsta, sa svojim drugovima i drugaricama prikupljao pomoć za Vaš ANC (Afrički nacionalni kongres). Nadam se da ste bili obaveštavani da smo mi tu pomoć prikupljali, kao i za revolucionarni pokret ovog nesrećnog Mugabea u Zimbabveu, pa za onaj FROLIMO, UNITU (ako se dobro sećam SWAPO je bio protivnički i za njih nismo ništa prikupljali) i još neke manje poznate.
Bilo je lepo ono što Vam je britanska kraljica priredila u Engleskoj povodom rođendana, ali me je najviše dirnuo gest američke administracije koja Vas je tih dana skinula sa svoje liste svetskih terorista. Ne bih da povlačim paralele i da nagađam čiji bi se sve rođendan mogao obeležavati na, recimo, Trokaderu što bi eventualno moglo inspirisati pomenutu administraciju da još nekog skine sa liste terorista i na taj načim mu zasladi neki jubilarni rođendan.
Bez imalo stida i srama priznajem da nisam imao pojma da ste svojim aktivnostima ugrožavali SAD te tako dospeli na njihovu čuvenu listu terorista. U vezi sa tim dajem Vam svoju časnu reč da bih za Vas i vaše pomoć prikupljao sve i da sam znao da ste terorista. Čak bih bio i agilniji.
Primetio sam da se onaj krivokuri Klinton sit islikao sa Vama, pa se potajno nadam da Vam je tiho i diskretno na uvo došapnuo izvinjenje jer ste i za njegovu demokratsku administraciju bili terorista.
Bez obzira na sve bili ste i ostali veliki planetarni simbol najbolje vrste. U nekim trenucima i moja lična inspiracija. Želim Vam da rođendan provedete u sreći i veselju i da Vaš humanitarni Fond još dugo postoji.
Još od Vašeg nedavnog boravka u Engleskoj želeo sam da Vam posvetim jedan tekst-čestitku i nije nikakva zla namera što to činim tek sada i ne svojim prstima, koje su već neko vreme na tastaturi zamenili prsti moje ćerke. Sve to ne umanjuje moje iskreno poštovenje prema Vama. Ne zamerite na eventualnim greškama.



Zapisao mungos dana: 18. jul 2008 19:17:52 | 20 komentara



Pridruzujem se cestitkama uz nadu da nam onaj "krivokuri" ne povari veselje!:)))

PS: Jutros sam slusao prilog sa proslave Mendelinog rodjendana... dekica je jos uvek u punoj formi... duhovit i mocan!


živeo mendela!


chestitamo ;)


legendo! :)


Obradovao me vitalni dekica Mendela. A još više ti svojim novim postom. :) Ko što reče Alana...


Ne osećam da mi je život na zalasku pa ne mogu da dokučim koliko ima značaja čoveku od devedeset godina i dušom u nosu kada mu kažu sada da je njegova borba pravedna i to da mu kažu oni koji su ga proglasili teroristom. Sve to što sada rade sa Mendelom je cinizam.Tek kada mu vrate izgubljenu mladost, zdravlje, porodicu, život moći će da se kandiduju da mu se moralno približe i da mu,eventualno slave rođendan. Gospodine Mendela, srećan rođndan.


svaka njemu čast.

a nije mi jasno zašto su ga krivokuri i ekipa sada skinuli sa liste. da li misle da je previše mator pa više ne predstavlja pretnju ili su promenili stav o njemu?


Podsetio si me na aktivnosti koje smo imali kao deca, kad mnogo toga nismo shvatali, ali je bilo dovoljno da učiteljica kaže kako je to za gladnu i siromašnu decu koju ugnjetavaju bogati... A Mendela je legenda, dobro si rekao :) Neka mu je srećan rodjendan!
Mungili, hvala ti za ovaj post! :O*)))))


Generacijo, i ja sam skupljala priloge za ANC. Mendeli srećan rođendan. Tebi i ćeri osmeh od uva do uva. :)))))))


Mendeli sretjno. Mungili, nedostajesh ovde jako. Mungilenitze, lepo kutzash:D
ksks


znaš


Kada sam bila mala, a pričali bi nam o Mendeli, mislila sam da je to jedan veeeliki čovek, jak i snažan, zamišljala bih ga sa dva metra. Nemojte se smejati, šta dete zna! :) Posle sam ga videla i shvatila da je normalan po dimenzijama ali je i dalje veeeliki čovek.
A i fali mi ovaj blog da češće bude u rublici fresh. :)


E, a vidiš, ja sam, non - stop, mislio na Medelu - štrudlu sa smokvama...


ja sam kupila značku 'swapo' u drugom razredu osnovne škole.


Jes vala....srecan bio. Pozdrav MunG.




Tebi veeeliki pozdrav a o politici pa ni u okviru desavanja sa Mendelom, ne bih....Pusa .o))


# Krle, onaj valjda više ni Hilarici nije u stanju da pookvari raspoloženje.
# Pesniče od Glupsonije, slažem se, živeo!
# Zuko, prihvaćeno.
Hvala # Alan_a. Vidim da se slažeš.


# Anagram, neka te uz sve dobro na Halkidikiju prati i dobro vreme, a ja polako navikavam ukućane na uslužno kucanje, tako da će biti postova.
# Vlado brate, u pravu si za cinizam, no na sreću - to je samo njihov stav.
# Dživdžane, btw, juče popodne si trebao sit da se naštucaš, jer bejaše hvaljen u jednom telefonskom razgovoru. A što se gospodina Mendele tiče, sagoreh od želje da saznam zašto je uopšte stavljem na listu terorista u SAD?
# Bibi, znaš ti mene, kad god mogu.


# Spes generacijo, vidim da deca i danas u školi prikupljaju i knjige i odeću i novac, mada to sada ima isključivo lokalni karakter.
# Dabarčice, zaista ću se potruditi da budem više prisutan.
# Nemiri, znam.
# Morticija, verujem ti. I to je izuzetno zanimljivo razmišljanje o Mendeli. Pokušavam da se setim, ali sam siguran da ga nikad nisam zamišljao.
Voleo bih da češće freshujem.


# Rale, uvek si bio praktičan. Je li i "Medela" pravila neki dekin kolač?
# Xi, dakle i Swapo je bio naš. Bejah tu malo u nedoumici... I ti imaš žešće pamćenje.
# Strelka, bio kolko god može!
# Trenka, takav pozdrav!


ned - 15.06.2008
DAN MLADOSTI

Sunčanu nedelju 25. maja proveli smo kao gosti na Avali i Trešnji kod Icecreamića. Kola su parkirana ispred hotela koji je lep,ali i ruiniran. Photobucket Od parkinga do spomenika Neznanom junaku popeo sam se u cugu! Photobucket Najlepši deo spomenika su karijatide. Photobucket Jonny Icecreamić se uz pomoć Mungoščića popeo na jedan stub pored staze do spomenika. Adrenalin je vrcao. Photobucket Posle uživanja u ruži vetrova i opijajućoj svežini krenuli smo dalje. Mungos, tj, ja, silazim ka parkingu. Photobucket Stali smo da vidimo i gradnju tornja. Photobucket Na Trešnji nas je dočekao nestvaran mir, puno, puno zelenila, cveća i voća. Na slici je lepa ruža na kojoj koegzistiraju svilena buba i pčela. Ali to je svet biljaka i insekata. cvet sa svilenom bubom U voćnjaku opstaje i jedan suvarak. Photobucket A na Trešnji ima puno slatkih trešanja. Photobucket Ogrešio sam se ne snimivši pastrmke na roštilju. Za čevape i kobaje nisam mario ali su pastrmke bile kao za Zevsa. Icecreama nisam snimio kako se znoji pored roštilja iz prijateljskih pobuda i poštovanja za odgovoran posao koji je obavljao. Maramče crveno, negde zagubljeno, ali su zato deca sletovala ceo dan, mada oni to rade bez obzira na datum.



Zapisao mungos dana: 15. jun 2008 22:28:59 | 24 komentara



Injao shto je lepo!!! Ja tamo nisam ishla... uffffff... godinama...


Juce sam gledao na tv-u kako izgledaju sletovi u Severnoj Koreji i shvatio sam da nam to nedostaje. Ne kao proslava drustvenog uredjenja, nego kao zaista jedna pohvala mladosti i masti. Lepe su vam slike :)


lepo


Bio si ravnodušan pored roštilja? Ja ne bih izdržao. Bitno je da je svima bilo lepo. Još jednom ću reći da svi praznici kojih se sada brzinom svetlosti klonimo nisu bitnoi po tome šta su slavili nego zbog druženja bilo sa prijateljima bilo da to vreme provedemo sa porodicom. Kada gledam ove današnje klince, ono što vidim je da im jako nedpstaje neko da sa njima razgovara, da im uputi nekad neku lepu reč ili slušalačko uho. Zato me ovakvi tekstovi uvek obraduju. Pozdav za Mungos familly


Sada si me podsetio na ono vreme kada smo se tako neustrašivo "žrtvovali" ne hajući zbog silnih serpentina oko Avale kako bi uživali u prirodnim i kafanskim lepotama Trešnje:)) Sjajno!


Svaka čast! Ja bih se do vrha odmarala bar dva puta ;)))
Beše nekad mladost... i slet... i svašta još ;)))
Sjajno, Mungili! Drago mi je da ste uživali! :O*)))))))


...Mungi... samo: ...ČESTITAM!!!!!... i ZAVIDIM!!!... :-))) ...


E pa, za grditi si! ZNAS LI TI KOLIO JE VREMENA PROSLO OD 25. maja???? A tek sad psotavljas slike???

Sledeci put nemoj da kasnis toliko! Jasno???


Posle duzeg niza godina, prosle godine sam bila na Avali. Bas me je uhvatila tuga kad sam videla kako je ruiniran onaj hotel.
Steta sto je ovakvo uzivanje prava retkost danas.


#ShArGaRePiCe, ni ja nisam išao godinam, ma decenijama, a sad - da mi je svako jutro bar po sat vremena, što bi Boris rekao ljudskog kolokvijalnog, sedim na vrhu i punim se dobrim. Meni je prijalo kao retko šta.

#Omu, naš problem je večito iskrivljena istorija i stvarnost pa i kad su sletovi u pitanju. Verujem da znaš za čuvene sokolske sletove između dva rata. Ja sam gledao i dokumentarce o tome i bilo je više nego impresivno. To što su Hitler ali i njegovi ljuti protrivnici podjednako uživali u sličnim manifestacijama je samo dokaz da to nije stvar ideologije već, kako si lepo rekao, mladosti i mašte. U vezi s tim: postoji li danas u Srbiji gimnastika?

#Erazmo, i više od toga. Nekada je oko spomenika postojala kovana ograda a iskovao ju je deda od našeg domaćina i prijatelja Icecreama. Kovačnica mu je bila na mestu danjašnjeg restorana "Kovač" koji je po njoj i nazvan.


#Sizife, mario sam samo za pastrmke i trešnje!
A desilo se da je nedelja bila i 25. maj i da je bilo lepo vreme i da sam ja bio pri snazi za osvajanje Avale. I prilika da kao porodice izađemo van susreta u stanovima... Ma sve se pogodilo. I relaksira.

#Krle, kafanske sam propustio, ali samo njih. Sve drugo je lepo kao i ranije. Nismo otišli do motela za koji nam rekoše da je propao u pravom smislu reči ali su zato omladinci i omladinke očistili ono kao jezerce ispred i dobili kupalište. Vredna deca. Entuzjasti. retko se sad bilo šta radi a da nije za neke pare.

#Bibo, nije to mnogo, samo od hotela do vrha. Čini mi se kad bih stao da bih teže ponovo krenuo. Deca su ustrčala uz stepenice i dečaci su se žalili na razređen vazduh a Bekica ništa, kao tane. Ni ja, ruku na srce, nisam osetio da je vazduh razređen.



Hvala #Rabane. Da znaš da i ja malčice zavidim: da mi je svake nedelje nešto slično, u pravu bih se mladost vratio. Ovako uglavnom deci pričam, naročito kad se nešto pojavi na televiziji. Ali lepše je đetati i cveće brati...

Obećavam #MMMila, neću kasniti!
More ćuti, i ovo je uspelo tek iz trećeg puta...

#Lanna, šta da ti kažem - bruka i sramota u kakvom je stanju hotel! Šokirala me i činjenica da sam spomenik još nije popravljen od dejstva gelera!! To mi je zaista neverovatno. Ako je namera da poderotine u crnom mermeru ostanu onda ih bar treba konzervirati i zaštititi a ovako mi deluje kao pravi nemar.
Svidelo mi se što beše prilična gužva gore. Dolazi se na Avalu!


Ja se pridruzujem MMMilinim kritikama


Nja, njam trešnje!:))
A maj - izgleda nam je leto tad bilo, a mi nismo imali pojma... Sad mu ovo dođe k'o oktobar neki...:((


Trešnja je zakon. Moji imaju vikendicu gore (a u blizini stanuje i jedna mnogo fina blogerka :))) )
Jedino što kvari celokupan utisak je ruiniran motel (a i relativno prljavo jezero).
Jebaše mu majku lokalni lopovi i lokalna vlast.
Ovi prvi što ga pokradoše, znači sve pokradoše čak i štokove iz zidova, a ovi drugi što sjebaše privatnika koji je od svega pokušao da napravi lepu priču, tako što je svojevremeno očistio jezero i okolinu, renovirao motel, ali nije hteo da im da harač.
Zato je sve to i otišlo u klinac, jebi ga....
U svakom slučaju drago mi je što si se lepo proveo, a nadam se da će u skorije vreme doći neko malo pametniji ko će umeti bolje da iskoristi potencijal ovog tako lepog mestašca...


kao dijaspori meni rastu zazubice i na karton, a kamoli ista drugo. e, da, nausnice se puno bolje vide, a i klempave usi i makedonskia orlovska nosina kad je kosa kratka.


fotke su divne...ona ruža s koegzistencijom i trešnja s trešnjama, i zelenilo i sunce...pravi dan mladosti:)


Dobro #Ice, stidim se. Nece se ponoviti. Btw, dodjes mi video zapis.

#Slobodnice, ne bih da ti opisujem kakvo ruzno nebo imam u ovom trenutku kroz pprozor. Maj je stvarno bio bozanstven. Pa nisam ja tek tako majsko dete.

Znash li #Taksista da sam pozheleo, ali stvarno, jednu od onih ochigledno zaboravljenih vikendica sa malim ali lepim dvorishtem punim votja. A na Treshnji sam pre ovoga bio na izmaku velike drzhave i motel je radio. Bash mi je zhao shto je ochigledno uchinjeno sve da on propadne.
Shto se tiche provoda, ja sam jednostavno chovek kom je dobar provod na takvim mestima zagarantovan - mir, tishina, zeleno okolo i plavo iznad, dobri ljudi, ni nagoveshtaja od svakodnevne presije...
Pozdravi lepu blogerku sa Treshnje.




#Xi, vredi li da ti kazhem da ubrzash malo te dijasporne aktivnosti? Ima zazubice odmah da nestanu.
Xi, Pinokijo da bi jedna. Verujem ti samo za naushnice. To zapravo, kao nekadashnji rukotvoritelj istih vrlo dobro znam. A znam i da kad se lepe i duge naushnice zaklate kosom nesputane, to deluje kao hipnotichko klatno...

#Tea, onu koegzistencionu ruzhu da sam nameshtao ne bih onako uspeo. Pazi kad sam ja odushevljen!


E kanim se vec jedno mesec dana da odem do spomenika N.J. i nikako...Onaj drugi vikend cu sigurno ici. Lepo vam ovo sletovanje, steta za te pastrmcice Zevsu namenjene, upotpunile bi kolaz.


#Q_sTi, oduvek sam nekako bio sklon većim nadmorskim visinama i to kad krene lepo vreme pa mogu da se raskomotim i potpuno opustim. Na Avalu bih sad išao svaki dan, samo da mogu. Ima sad i lepih sadržaja ali je užitak i samo boravak na vrhu.
Jeste šteta za pastrmke. Dok sam ih jeo setio sam se, pa bar tada da sam ih uslikao...


e divno!!! bash lepo! mnogo vam zavidim! :)
nisam bila na avali od osnovne shkole choveche, hvala ti na super ideji, sad cu i ja da idem! ;)


#Ludaja, tako je meni Zmu (Megapixel) napravio zazubice spomenuvši mogućnost odlaska do arheološkog parka u Vinči. Ima toliko lepog oko Beograda i treba sebi činiti plezir!


Sjajno
ZIVEO DAN MLADOSTI
:)


sub - 14.06.2008
SENTIMENTALAN, NASLOV

  Izbacim ponekad pred decom nešto od "fazona" iz mladosti. Jedno vreme je u modi bila rečenica u kojoj su se menjali likovi tako da bi danas mogla da glasi: "Umro Moma Dimić, umro Šaban Bajramović, a ni ja se ovih dana ne osećam najbolje."

   Znao sam da Moma boluje. Pričao mi je sin čoveka koji ga je redovno obilazio. A ja sam njemu, mladom, pričao o "Šumskom građaninu", o istinskim urbanim legendama koje smo svakodnevno sretali na ulicama Beograda. Pa i o onom vremenu kad je preostao zloupotrebljavani Žika Obretković a Piksi postajao sve problematičniji. I pitao sam se da li danas postoje takvi? Tola Manojlović postoji i opstaće zahvaljujući Momi.

   O Šabanu sam pisao a ovom prilikom ću se prisetiti velikog zadovoljstva koje mi je pričinio njegov nastup u restoranu kraj bazena u Košutnjaku. Došli smo da uživamo u njegovom pevanju a on je te noći hteo da pomogne promotivni nastup mlade Rade Marić, "Rade Čokolade". Lep gest izuzetnog čoveka i profesionalca. Pevala je i ona ali se toga uopšte ne sećam. Nije se ni održala na estradi. Ipak je za nas u publici to bilo još jedno njegovo veče. U vremenima kad smo jurili njegove nastupe radi istinske duševne relaksacije a ne što je to bilo in ili cool. Gledao sam opet pre par dana koncert sa Dobrovoljnim kovačkim društvom i bilo je lepo. A najlepše je što sve te pesme znam i slušao sam ga kako ih peva u originalu, drugačijim aranžmanima. Ko ume, može kako hoće. Nema omaške.

   Dali su puno ali su mogli još.



Zapisao mungos dana: 14. jun 2008 11:53:07 | 17 komentara



Mogli...

*zeRtZ ljoobootzka svog dwooga oo obwashche, da poockne :o)))


Bili su legende i za života...

A ja, k'o i ZeRtz, Tebi, sveznalice, šaljem cmokić, da pukne! :O*))))))))


ima ona Gawrunova dobra pesma...
"čim se nešto stvori sa smrću se bori
čim se nešto rodi prema smrti hodi..."
tako je to


#ZeRtZe, evo Mungos namešta obraz... K'o za inat, blago neobrijan...

Sigurno #Bibo, ko to jeste ne treba mu smrt. Ona samo treba da se uđe u Aleju velikana i da se dobije ulica.

Znam #Nemiri. Definitivno u vrhu "Šta treba maloj deci". Kad se podvuče crta, i Šaban je zapravo bio na "alternativnoj muzičkoj sceni". I Radost je očit dokaz koliko na toj sceni ima stvarnog kvaliteta.


efendi mungose, hvala ti za one poslastice!


Na kraju ostaju sećanja... Lepa...:)


Ćuj ba #Borise, sladi se lahko a kad od slasti ožedniš, ti zalij. I sve tako.

#Slobodnice, lepa sećanja i mnogo lepih reči.


nego, sahranise ga u belom odelu, kako drugacije. najsmekerskije je izgledao u belom odelu i cvikama i to bas kad je ostario.


Legenda je postao jos za zivota,jednostavan i najbilji i svaki komentar je suvisan kao i za Tomu Zdravkovica.
p.s
pokusao je i Brega ali je omasio ovog puta.


šta reći...


"Dali su puno ali su mogli još."



dali su puno i mogli su jos, o da..a opet,neki kao saban,daju sve..a ne dobiju....nis'....


#Ruke, to si dobro primetila. Bez brkova je baš bio gospodin.
Btw, kad je Bogoljub skinuo brkove, nije mu pomoglo...

#Ledeni, kako sam čuo za Bregu intenzivno se pitam: obra li ti one trešnje? Ako nisi, i nemoj.

#Erazmo, sećati se s pijetetom, što bi narod rekao.


#Lanna, to mi je ono - nikad mi ih nije dosta ali nisam alav.

#Trenka, to kao da je stereotipna priča onih koji su postavljali standarde. A zašto je to baš tako...?



Joj, bLože šta mi sve pamtimo. Nešto mislim... Dobro je to.


#ana, ja se stvarno trudim da se koncentrišem na lepa sećanja. I da vidiš, pomaže.


Da si me snimio na vrhu tresnje kao na vrhu sveta samo je bilo sladje,a imam i
iskustva za razliku od Brege koji je tek pocetnik u letenju.


sub - 24.05.2008
"U TUNELU, U SRED..."

   Malecan, vižljast, hitar, budno je motrio na ulici kada će neki opušak biti bačen, da bi ga dograbio. Kao neki od matorih vagabunda u najgora vremena. Tad je imao 4-5 godina. Svratio bi do komšija koje su u hladovini trema ispijale pivo i zatražio čašu. Ko nije znao pitao bi ga zgranuto: "Ti piješ pivo?" Odgovarao bi da više voli vinjačić ali ga se retko dočepa... Prošle su godine i pošao je u školu. Ubrzo je počela da se oseća razlika. I ponašanje i obraćanje bivalo mu je bolje iz dana u dan... Sad je trećak. Ispričamo se kad god se sretnemo. Primer je, kolokvijalno rečeno - školski primer "dobrog deteta". Pre par dana pri susretu popričasmo a na rastanku me pita: "A kako ste vi, je li vam bolje?". Pre polaska u školu obraćao mi se isključivo per tu... Teško je odrediti da li mu je bolje u porodici ili u školi jer su obe konkretne sredine komplikovane čak i na prvi pogled. Ipak se vaspitni momenat, koji u prvoj nije uspeo, u drugoj sredini pokazao vanserijski i vanstatistički uspešan. Da li deca, da li učiteljica kao nesporan i poželjan autoritet, ili možda sama škola, glomazna, administrativna ali i sama potencijalni autoritet sa svim svojim sadržajima i osobama... nešto je uspelo. Nešto mu je preokrenulo život na najbolji mogući način. Pelcer dobrog se primio.



Zapisao mungos dana: 24. maj 2008 10:36:49 | 59 komentara



Srećom ovo dete će izaći iz tunela na svetlost priptermljeno na najbolji način. Rekao bih da je najvažnija njegova odluka koju možda i nije doneo svesno već je izašla iz njega - da radi na sebi. Lepa priča.


Eh... Ti znash koliko me bole ovakve priche... A koliko sam slichnih "primera" tek htela dovutji kutji... to je posebna pricha....


plodno tle, to je to.


Uvek sam govorio da alkohol i duvan razvijaju ono najbolje u mladoj osobi, bre...


ako s time ne pochnesh na vreme, posle je kasno.


Upravo tako!


menjamo se svi mi...kao dete ipak dosta toga ne znamo...kao dete sam bio losh djak (to se pre svega misli na uchenje), a evo josh malo pa zavrshavam fakultet...sve je podlozno promeni....



O, kako je lepo čuti ovakvu priču!


I to je tačno... Evo, ja sam nekada bio mršav, a sad više nisam...


Prava prica da bude prva u ovako suncani subotnji dan.


Da. Spojila se dva dobra - neko u školi dobro radi svoj posao, a klinja je očigledno dobro, plodno tlo...
Mila pričica...:)


Svi pominju neko sunce od jutros...mora da sam u paralelnom svetu, shta li? E da, ja tju se slozhiti sa Rastkom, brE...


#arrow, znachi ta kisha od nisha doshla u pirot, a?


Sannboj...koja kisha 'leba ti? Betoniraju mi ulaz zgrade....meni zemljotres od jutros jedina relevanta za autsajd.


ondak se kisha, mora biti, muchki prishunjala od EU-a, tachnije, bugarske... a tebi za utehu, seti se zemljodrma u kini. pa onda budi sretjna.


:) Znas, gledam svakog dana ovu decu tu u komsiluku, sto im moja seka predaje matematiku. Ima puno Roma... specificna je sredina. Njoj se obracaju sa Vi, ali svima drugima sa ti.
Kazu, zasluzila je, ona njih postuje, pa ce i oni nju:):)
Zakoni fizike na delu: kolicina ulozenog rada... akcija i reakcija.... jednostavno, ta deca nemaju dobar tretman u porodici, i ne umeju drugo do da kopiraju oca pijanca, propalicu, neradnika, majku alkoholicarku, neradnicu... da ne nabrajam.
Ali, svaka cast:) Samo malo i tvoje paznje od tog malishana moze napraviti dobrog coveka:)


Evo sretjna sam, josh su oko mene chetr' zida, sad odo' da malo plachem za zhutatji


Fantastično!
Odrastao sam u naselju Braće Jerković, odmah dole je i Marinkova bara, znam i sam neke takve primere. Na žalost većina tih klinaca se utopi u sredinu.


da plachesh u subotu u dvajes do pet popodne?! ma, daaaaaj...


Mog plachem de otju i kad otju...cvrC, ma ne dammmmmmm...


dash makar gric, ako uljudno zamolim? (ha ha, vidi kak'e joj ochi, ko dve starozavetne sarme!)


Mozh' ako ponesesh pirotjansko kiselo mleko, sve za uljudnos'


a mozhe i vurda? mozhe? onda je stvar reshena.


Aj mozhe


dushevna si zhena. to cenim.


Nadam se da tje i MunG da prepozna dushevnos'...za uzurpaciju njegovog sokacheta


bez sumnje uzhivatje u ovom nashem subotnje popodnevnom razgovorchitju.


Kad ti kazesh, ondak u redu


#Sizife, načisto lepo! Puno mi je srce jer zaista verujem u iskrene preobražaje.

#ShArGaRePiCe, prošla je bol i osećaj nemoći, na sreću.

#Sani, plodno i primljivo.



Dakle #Rale, zaključujem da seks neopravdano izostavljaš. Evo ja, naprimer. Verovatno ne bih bio 'volikački da nisam od drugog osnovne konzumirao seks i kent. Okasnio sam sa pićetom. Tek dve godine posle kraduckao sam prošek koji je tata dobio na poklon u Konavlima. Ih, da je bilo usklađeno...

#Sani, posle to devijantira i kao takvo traje...

#Zuko, pozitivna metamorfoza je tako divna...



#Anagram, uživanje, od gusenice ka leptiru.

#Rale, samo da znaš, i ja sam nekad bio mršav... Dobro, možda ne baš mršav ali skoro kao mršav.

#Omu, prija i meni a tek prija kad vidim da prija i drugima.


kod mene je to obrnuto srazmerno ali svi putevi vode k' sreći,tako da...


#Slobodnice, to što neko dobro radi to što radi naročito mi se dopada.

#Strelka, nekako se osećam usamljen u mišljenju. Mislim na ono što Rale neopravdano preskače...

#MMMila, tek kad pročitah tvoj komentar shvatih da nisam naglasio kako nije u pitanju Romče. Još jedan primer kako iskušenja ne biraju po nacionalnosti. Ali i sjajan primer kako se iskušenjima može uteći čak i u uzrastu koji se ne odlikuje preteranom svešću. Zaista volim to da vidim i zaista mi je puno srce.


#Strelka, nek se to tvoje dobro završilo. A dushevnost sam, normalno, primetio i poznato je da ja to volem.

#Sani, da beše pa da sam i ja mogao...

#Thirsty, samo prema sreći...


i ja sam primetila da ima dece koja se u školi, među vršnjacima osećaju prijatnije, i bolje su shvaćena, i više ih cene nego kod kuće. nekada čujem od roditelja kritike, kažu za sopstveno dete da ne znaju šta da rade sa njim, a radi se o jako dobrom detetu koje u školi ne pravi probleme, naprotiv.
naravno, ima i sasvim suprotnih slučajeva.


Ih, pa izgleda da sam ja jedini nedostojan odgovora :)


#Gamet, siguran sam da je u školi pronašao zamenu za bar "optimalno porodično okruženje" i da mu se svidelo. Cela priča je još uvek previše želatinasta. Smatram da je podrška porodice dragocena i u tom smislu se potajno nadam preokretu a do tada se čvrsto držim ovog, sada najstabilnijeg dela priće.

#Dživdžo bratze, OPROSTI!!!
Priznajem da sam se ogrešio.

Pročitao sam tvoj komentar i zamislio sam se nad neizbežnim stereotipima kakvih imamo i u neposrednom okruženju. Loše mada i lošije može biti. Oduvek sam bio slab na dečje probleme. A nekad mislim da me empatičnog zapravo nemoć izjeda. Držimo se za lepe i optimistične primere.


nesto mi je tesko pade ova tvoja prica
bar ovaj prvi deo
ovaj drugi deo me utesio


#Luhi, nisam sklon da "čačkam mečku" i volim da u tišini pratim kako nešto dobro ide sigurno svojim putem. Razmišljao sam par dana da li ovo da objavim i na kraju nisam odoleo. A nije da ne strepim.


razumem. a ja volim kad ti nekim stvarima das dobru dimenziju...recimo, sad ovim...
"volim da u tišini pratim kako nešto dobro ide sigurno svojim putem"


Ako misliš da sam, nepravedno, zapostavio masturbaciju, onda se slažem... Drkanje, piće i šnjarenje, u tim godinama, da, ali od seksa tu 'leba nema, bre...


Naravno , oni daju nadu.
A posto je vec ovde bila spominjana romska populacija, a sada si ti spomenuo stereotipe. Imam drugara iz osnovne koji je Rom i koji je iz jezive porodicne situacije uspeo od sebe da napravi ne coveka, nego ljudinu. Dok su mnogi 'beli' iz Jerkovica zavrsili kao sitni ili krupni krimosi.
Njega stalno navodim kao primer kada krenu da mi tupe kao "Cigani su ovakvi, Cigani su onakvi...". Rekoh, kao klinac sam imao priliku da se druzim sa njima i da vidim koliko je tesko izaci iz te pozicije getoiziranosti. To je nesto cime bi drustvo trebalo da se bavi malo ozbiljnije a ne pravljenjem bilborda na kojima pise "Rom znaci covek" (kojima se samo pere savest i razne NVO capavaju lovu od inostranih fondova). A prave pomoci i nekog organizovanog programa nigde.
Izvini sto skrecem sa teme ali pre neki dan sam se video sa tim drugarom pa smo razgovarali na tu temu. U stvari i ne skrecem mnogo, posto je dosta klinaca nalik ovom kojeg si ti opisao upravo iz te populacije. Sta hocu da kazem, dok ne postoji neka ozbiljnija drustvena inicijativa klinci kao ovaj sto si ga opisao ili taj moj drug ce biti samo retki primeri, bez obzira da li su Romi, Srbi ili ne znam...Tasmanijanci.
Ali kod nas su ta socijalna pitanja na poslednjem mestu.


#Luhi, volim kad ti voliš i kad te tu negde, nekad sretnem.

#Rale, neće ti uspeti!
Sećam se ja još dobro: drugi osnovne, beli Kent i seks! Novi, dobri seks. I cinkara koja me otkucala roditeljima. Doduše samo za kent.

#Dživdžo, manipulacija decom je i gora i institucinalizovanija nego što možeš da zamisliš. Pet godina sam bio u priči koja se vrlo doticala toga i osnovano sumnjam da sam se delom razboleo i zbog stresova koje sam doživljavao braneći ili pokušavajući da odbranim neka dečja prava. Pri tom nisam bio nikakav profesionalac već volonter ali sa funkcijom... Strašna i teška tema. Od priče o dečjim pravima - "čavorengo čačipena" na romskom, mnogo se lepo živi u profesionalnim i NVO krugovima. Slabo deca od toga imaju vajde. Sad i romski političari "gaze" po svojoj deci jer od toga imaju koristi. Odvratno... Uvek se trudim da nađem nešto lepo i to afirmišem. Drago mi je kad to uspem.


Nije sve izgubljeno... Lepo je ovako nešto čuti :)
Mungili, znam da si mu i ti pomogao da se otrgne :O*))))))


kako chujem NVO, najezhim se... a pogledi mi nimalo nisu suzheni...




nema te nema, pa..osvijetlis ovo mjesto...:o))))


Kamo srece da je vise ovakvih primera.


Druze peMzioneru, tik do Brankice:):) Nisam ja ni shvatila da je Romce u pitanju:):) Moj komentar se odnosio da ovu sredinu, u kojoj moja seka radi. Ali opet ti kazem, malo tvoje paznje njemu znaci puno:):) I divan si, druze peMzioneru do...znas ti vec koga:):)


#Bibo, sve se nadam da se ovi mali mogu napecati. Ma šta nadam, verujem!

#Sani, sami su krivi, neće ih širokougaoni...

#Trenka, još ima luče da se nađe.


#Lanna, svakako ih ima. Nisu tu negde pod rukom i nije uvek lako odvojiti vreme da se razmisli o njima zato je valjda prepoznavanje prepuno onih hormona zadovoljstava.

#MMMila, ja tik do Brankice? Pa to je ubedljiva pobeda za evropsku blogersko-peMzionersku...
Pozdravi seku i poželi joj puno i uspeha i zadovoljstva u radu. Što kaže jedna naša blogerka, i sama u edukativno-vaspitnom miljeu, "to nije POZIV, to je PRIZIV". Poziv je rutina, poželjno je i stručnost, a priziv je je i neizbežno vaspitanje jer je autoritet i primer. Autoritet koji se ne nameće nego oberučke prihvata...


...najlakše je "lepiti etikete" na osnovu spoljnjeg izgleda ili nečijeg okruženja... tek kad se nekome pruži šansa, vidi se da može i više, vidi se ko je ko i ko je šta!... voleo bih da svako može da dobije svoju šansu, bez obzira ko je i odakle potiče, pa ko iskoristi - iskoristi... kao ovaj klinac...

...pričica je "da se zamisliš"!!...


imao je sreće bar u tome


od tolko komentara ..jedan mora biti suvisan... :))) Moja draga mama kaze da taj uvek pripada meni pa....sada imam istu cast . SUVISAN KOMENTAR BY MARINA DJURICIC


A PRODJE I 25 MAJ...za grneracije koje su odrasle.


#Rabane, uz ovakve pričice moguće je opušteno se zamisliti, na kraju, a to prija.

#Nemiri, verujem da će ga sreća i dalje služiti.

#Marina, ništa nije suvišno. Svemu postoji svrha.

#Ledeni, mamiš me da poželim da ga dogodine ponovimo!


"U tunelu, u sred mraka" Mojblog zasija kad ti dodješ! :O*)))))))))))))


#Bibo, volim sjaj među nama.


da...prica je zaista dirljiva. I drago mi je da je neko, najverovatnije uciteljica, otkrila iskru u tom detetu i rasplamsala je. Nadam se samo da ce se taj plamen kod njega dovoljno razbuktati, da ga nece 'ubiti' kasniji nastavnici, profesori, i ostali.....




Mali, ne daj se, drzim ti palceve


#Filipa, vrlo verujem da je kod njega, iako tako malog, nastupilo ono čuveno: na dobro se lako priviknuti!


sub - 17.05.2008
"POČNIMO LJUBAV IZ POČETKA"

Siguran sam da sam na nekoj od televizija video bilbord na kome je pisalo "Počnimo ljubav iz početka - SPS". Ni da se setim televizije, ni da sam prepoznao bilbord, a silno me razveselio. I sve kojima sam pričao. Vrhunski marketinški hit. Juče tek saznam da to ima na YouTube pod tim nazivom. Ispade priča malo drugačija ali nema veze, veselje ostade. Činilo se kao najbolji vic izbora. Dopuni ga malo sin naših prijatelja, kad se sretosmo o Markovu dne: beše neke godine - "Srbija se saginjati neće" pa se uzvisi u - "Ustani Srbijo".

Novinarka je lepo pitala a Beti još lepše pevala.

 

 

 

 

 



Zapisao mungos dana: 17. maj 2008 19:08:46 | 64 komentara



A pochnimO ljubOf oT kraJ? OndaK i ne mora daS ponavlja:)


Znaš, Mungi, mnogo su me nervirale te "rodoljubive" parole, tipa "Srbija se saginjati neće", al mi je ekstra milo bilo kad je dobila bezobrazni nastavak od nas izdajnika. Tako su me "rodoljubi" davili parolom, dok nisam počeo da im zapušavam usta.


Ih bre, #Strelo! Pa kako ljubav oT kraJ? Može njiova "ljubav" a naša, ljubav, mora oT početaK. Ljubav je to!

Moj #Sizife, trebaće nam vremena da se izvučemo ispod parola. Baš smo zatrpani. A i ja najviše volim te magupske dodatke raznim parolama. Bar nešto da me razvedri, kad već izbori nikako ne uspevaju.


nisam videla bilbord, a ni reklamu
a jes' vala za veselje


Jao, druze, a niti jedna od parola nije bas sasvim prevodljiv ana engleski...mosh misliti u kom sam paklu bila sa onim mojim CNN novinarom a za vreme izbora:(


Hihihihihihihihihi...
Dobra parola! ;)))))


Dačić-Gandi


Znači, ponovo, niko ne sme da nas bije, a?! Bre...


aj može ;)


Ako se ne zaustave u pravom tenutku, možda bismo od socijalista mogli da čujemo da život nema cenu, a da recimo LDP poruči da "tako teba": Da li će znati da stanu kad treba?


Na bilbordima je pisalo ISPOČETKA. Rogobatno u svakom smislu. Šteta što je Betina divna pesma upotrebljena u tom odvratnom kontekstu.


oprezno sa socijalistima. oni se bore za socijalnu pravdu. boze pravde!


i ja sam se bas slatko nasmejala kada sam videla tu reklamu (mislim da je u pitanju bila emisija o predizbornom marketingu, na Studiju B :))


zar je ono pre bila ljubav? bolje da su rekli: okusimo ljubav po prvi put! ili :prva ljubav zaborava nema.



Ma kad mi spoje poeziju i politiku, hoce mi muka...Tebi- topao pozdrav...:o)


hahahahahaa..pa i ja sam potpuno opcinjena ovom promotivnom porukom..:)))) the_best_ of ovih izbora :)))))


Vrhunski slogan, prevazisli su same sebe i onaj TAKO TREBA.


pa da, sad im se digo... valjda...


...a što pa da se SAGINJE???... nažalost, dokazalo se da "može i stojećki"!!!...

...eh, bre, Mungi...


I to mi je promaklo...


i kako sad da im se čovek ne obraduje.


#Luhi, kud svega ostalog, ni veselja nam ne manjka!

#MMMila, mogu misliti kako su mu i "prevodi" zanimljivi a kako bi mu tek zanimljivi ulični skupovi, i kako se to kod nas već zove. Znam da je ono po Sava centru, Milenijumu i sličnim objektima konvencija, završna konvencija...

#Bibo, mož' da se peva pred ručak, pred spavanje... Korisna.


#Markić, kako da ne. I Mahatma, i Džavaharlal. Mada, primećujem u njemu i puno Iličevskog...

#Rale, ne što niko neće smeti da te bije nego više nećeš biti u prilici da uživaš u mitu i korupciji kao i u blatnjavim sokacima. Svi, do jednog će biti asfaltirani!

#Nemiri, i ja kažem. Laka je, svirljiva, pevljiva, poznata u narodu a i omladina će dobiti šansu da je nauči, pod parolom: "Pevajmo domaće!"


Hasan Dudic - Sad je kasno za novi pocetak

Godine su porusile kule
i mostove srece sto gradismo
sad je kasno za novi pocetak
jer ko nekad vise mladi nismo

Sad ne vredi ni tebi ni meni
da zalimo sto je mladost prosla
da pocnemo ljubav izpocetka
prekasno si, prekasno si u moj zivot dosla

Kroz zivot smo mnogo naucili
pratila nas i sreca i tuga
a kada smo vencati se hteli
ti si nasla sebi boljeg druga

Nemoj mene vise da se secas
pusti smirom da te zaboravim
novu ljubav sto sam sada sreo
hocu sa njom snove da ostvarim

a, a, a?



#Sizife brate, cenim da neće i to sve dok ima funkcija, budžeta, tendera, dok im se iz daleka u nozdrve uvlači miris plata u Strazburu i penzija posle strazburške šihte. E sad, kad preskočiš ova moja baljezganja o Strazburu, oni neće prestati zbog nas i zbog Srbije jer nas vole i rešeni su da nam svako dobro pričine!

#Spes, ti si videla bilbord? Vau!

More #Tea ja mišljah ovde sve sami liberalni, ili tako nekakvi, kapitaliswta kad nije. Ovde je tušta i tma socijalnih pravednika! Sve do dike, dika!


#AnaF, očigledno sam bio u prolazu kroz program (a tako najčešće gledam TV) i samo me je dotakla poruka i činjenica ko mi je šalje. Bilo je sasvim dovoljno da mi ulepša par dana. Volim ono što je duhovito. Ali to je duhovito samo nama priglupima i prizemnima. Havijeru je to samo još jedna razumna i čedna poruka...
P.S. Od pretnje ne odustajem!

#Gamet, molim te, neke pesme ne smeju da se skrnave. Draga je meni Beti i ima glas, i pesma je lepa... ali, "Prva ljubav zaborava nema", pa to je zamišljeni krajputaš u svakoj od preostalih srbijanskih kafana.
Molim te da ubuduće razmisliš o takvim emotivno stresnim šalama. Uh, bio je to kao udarac onim bičem za "Sirovu kožu" po ogolelim sentimentima...

#Trenka, uvek se može iznađi prilaz sa vedrije strane. Ali ako, to su i zaslužili!


#Maqo, kladim se da bi i plebiscitarno ispalo the_best_of...

#Aleksi, care, pokušavam da saznam koja je marketinška firma odradila posao. Briljantno! Tako različito od suvoparnih, opštih mesta.

#Sani, više im dižu nego što im se digo!

Dakle #Rabane, Ivica je jamačno naučio onu pesmicu koju smo mi u detinjstvu pevali: "Al' mi smo dećki kaj možemo stojećki..."


Ma jok #ShArGaRePiCe, nije ti promaklo nego ti se zagubilo u šarenilu...

#Thirsty, izazov je prevelik!

#Anaceae, ključni redovi su:
...a kad smo venčati se hteli
ti si našla sebi boljeg druga!
Zaključujem da je Klinički psiholog bolji reanimator nego psiholog. Kako je samo iz politički mrtvih vratio Vućka! Direktno ili indirektno, držim da će i Maričinom drugaru udahnuti života...



Sad videh taj spot na youtubeu... kakva smo mi zemlja, sve cemo da vaskrsnemo... Ovo im je u rangu onoga "svi smo mi pomalo socijalisti".


Jojjjjjjj... nikako neću da oživljavam staru ljubav i nisaaaaaam ni malo socijalista... pa Mungi nemoj brate...


testing-testing


a jebentikapulicu, morala san se registrirat


stara hrvacka izreka kaže:
Od ljubavi nismo siti, treba dobro jest i piti


komentarisem naslovom pesme#...sta to bese ljubav#


Srecannnn roodjusssssssss, draaaagi prijateljuuuuu:)))))))))))))))))))))


#Morticia, ni najmanje mi nije bilo prijatno kad sam pre par godina slušao kako je Srbija dobila predstavnika u Socijalističkoj internacionali. Napravi li se vlada "socijalne pravde", imaće Srbija i oba presdstavnika! Pa ne da smo "po malo"...
Mada, priznajem, ništa to ne mora da znači. Mislim u praksi. Para vrti...

#Jesenka, ja sam kao Erih von Deniken: Ništa ne tvrdim, ništa ne poričem, samo iznosim činjenice...
A one, te činjenice, kod nas su ovakve.


rodjendan?!!! :))))))
srecno, srecno, sve najnajnaj za danas i sve njegove nastavke, jos sto godina! :)))


Pa #Tašto, dobrodošla ponovo!
Borisov recept je na moje veliko zadovoljstvo uspeo ali nije lepo to što moraš posebno da se registruješ. Ipak je stari sistem bio mnogo bolji!
Kad smo kod izreka, juče sam čuo jednu kinesku koja mi se dopala a u vezi je sa jelom: "Pas koji laje nije dobro kuvan!"

#Ice, njihova - skup interesa, njihovih...
Našu, da ne skrnavimo u ovako profanom postu.


#Maqo dušo, hvala!

Zahvaljujem #Alan_a. Još sto godina znači još 120 pemzija. Čestito!



to znaci jos 1200 pemzija!!! :))) posteno!


Dok ja pisah čestitku tamo... negde ;))) ovde već žurka! :)))
SREĆAN RODJENDAN, MUNGILI! :O*)))))))


HePi BrdEj tU jU:))))


Vidiš #Alan_a kako je brzopleta pusta pemzionerska sreća i napaljotina! Očas posla preskočih celih 1080 stajanja u nekom PTT objektu! Nevino?

#Bibo, hvala ti i ovde a ići ću i tamo popodne. Ma hteo sam i neki postić, kao poseban, kad me ova ranoranilica Maqa ščepa za ušesa i ja se opustih, baš k'o pravi zekonja.

#Strelka, tenkju!


shta, rodjendan!? e, sad mi se sve lepo uklopilo. vratija se barba iz amerike. zelim ti da budes dobar kao do sad i da ti bude sve tako kao sto si ti.


Vala #Ruke, uklopilo se baš. Hvala na lepim željama!


pa ko prvi, njemu najbolje... :)))))))


Ajoj #Maqo, vazda bilo!


koliko rođendana na mojblogu ovih dana! koliko ljubavi! raspašću se.
srećan ti svaki dan, iako nemam vizu.


malo kasnim, ali ipak: srećan ti rođendan!
evo, poklanjam ti jedan prigodan vic (a drugi neka ti poklone zavese):
Pricaju Fata i Semsa
FATA: Kad je tebi rodjendan?
SEMSA: sto pitas?
FATA: svaki dan te vidim kroz prozor kako se jebes sa muzem, pa da ti kupim zavese
SEMSA: a kad je tebi rodjendan Fato?
FATA: sto?
SEMSA: pa da ti kupim naocari, pa da vidis da to nije moj muz nego tvoj.


gamet, čoveče!


#Carevna, ja sam onaj autokrata koji je izmislio bezvizni režim. Hvala!

#Gamet, nisi okasnila. Hvala ti i pozlatilo ti se za one zavese!


Aaaaaa, brate Mungose, srećan rođendan i sve najbolje, bre... 'Aj, živeli!!! Hik...


Mungi, sve najbolje ti zelim! Jos mnogaja leta da se radujes na ovaj dan. I ne samo na ovaj.
Srecan rodjendan!:)


hvala takođe


#Rale, hvala i živeli! "Hik" ću zasad samo da pamtim, ali s pijetetom koji zaslužuje.

Hvala #Lanna! Skroz sam saglasan.

#Carevna, što bi ti rekla, čoveče!


pa u to ime sledi ti 1033 buritja chiste vitaminovache.



E pa sad, koliko ja tek kasnim!
SREĆAN ROĐENDAN! Mungi, da potrošiš još mnooogo penzija u zdeavlju, ljubavi (ali pravoj) i veselju!

A post... Ne znam zašto nikad ne pomislim na ljubav kad su u pitanju izbori. Samo na seks. :)


#Sani, hvala ti k'o bratu! Nadao sam se potajno tim burićima iako sam znao kakva je potrošnja svih vrsta u taverni.
Galantan si!

Hvala #Anagram! Ima da ih trošim.
A izbore bih voleo da potrošim i da budem bez njih. Da trpim skromno, iskušenički...
Među nama, spomenuo bih i ja seks, u vezi sa izborima, nego nisam hteo. Odmah bi bilo: šeta po Kališu, ruke na leđa, pre toga razgledao predizborne bilborde i samo mu je jedno u glavi...


Moć reči!
Tek sad videh ovo ispod:
" Najsexy devojke i mladići
Iz svih krajeva ex-YU! Upoznaj ih Dođi i registruj se besplatno "
Da li su u pitanju političari i političarke, mlađi, perspektivni, pitam se?


shta je motj rechi spram motji zhelje? moja je zhelja da tvoje zhelje piche prohodnim putevima do cilja.


Ne otimam se motjima zhelja, naprotiv. Oberuchke prihvatam njihovo blagotvorno dejstvo. Odlichna ti je zhelja.


Odslušah Beti i odoh. :)


I ja :)))


#Novorođena, #Bibo, Beti vredi!


čet - 15.05.2008
LETI JEROPLAN...

   Beše to početkom meseca. Osvanuo lep sunčan dan, nebo tek tu i tamo sa nekim belim oblačkom. Posle mnogo godina zaputismo se na kumin ranč u pančevačkom naselju Karaula. A ranč kao bombona, doduše veeelika. Zavalio sam se u stolicu ispred kuće, tako da sam pogled prikovao za plavetnilo iznad. Što ja u takvom pogledu umem da uživam! Mungoščica se bacila na prikupljanje pokođene trave, Mungosija na kontrolu i popravku jednog migavca a kuma na pripremanje roštiljanja, pa mi usput objašnjava: tamo je Tamiš, pred buvljaka ste prošli a onaj plavi krov je od "Utve". Umešah se i ja: A ono je, kumo, jedrilica! Iznad nas je, tamo negde od "Utve", dvokrillac vukao jedrilicu pa je uskoro i pustio da lebdi i kruži gore visoko, u tišini. Ni u dvorištu nije bilo bučno ali tek mogu da zamišljam kakva je opijajuća tišina vladala gore, u kabini jedrilice. Kad sam ja satima uživao gledajući jedrilice kako besprekorno plivaju nebom, kako li su tek uživali oni koji su iz kabina pogledima doticali beskraj! Šta da kažem: Kumo, hvala na pozivu! 



Zapisao mungos dana: 15. maj 2008 7:43:39 | 35 komentara



Oćem i ja da letim!:)))
Ozbiljno, onomad kad sam skakala padobranom, pored slobodnog pada, ono što me je najviše fasciniralo su beskrajan mir i tišina gore u visinama dok smo lebdeli pod otvorenim padobranom...


LETI JEROPLAN... nad Pancevom!


Baš si me vratio u vreme izleta i piknika, kada su izleti bili češća pojava. Nekako se s proleća uvek nadam da godina može da bude kao nekad u bezbrižna vremena. U tu sliku se uklapa ova tvoja pričica. Baš je prijala.


Skakala si padobranom! Pa ti si stvarno slobodna Slobodna. Ja zamišljam taj beskrajan mir i tišinu i uspeva mi mada to nije autentično zadovoljstvo.
Želim ti da prolebdiš jedrilicom pa da čujem pravi utisak.


More #Kralju, lete i nad Adom i to oni mnoooogo bučni.

#Sizife, može da bude bezbrižno, pod uslovom da nije u vreme i neposredno posle izbora...


Leteo sam nekoliko puta jedrilicom. Osećaj je neverovatan! Piloti umeju da kažu, avion voziš a jedrilicom letiš.


Eh:) Ajde ovako...ima nafatam nekog od starog drustva pa cemo te vozimo. Ja nesto nisam davno, pa ne bih ja, ali ovi moji su jos aktivni.

Usput, padobranom je maaaaalkooo drugacije... vishe cujesh sopstveno srce nego bilo sta (e vala, oba puta sam pisala testament pre...)...

A jednstveno je i u CESNI recimo...malom avionu, iako se cuje motor. Znas ono, posle lashiranja, kad mozes sam da letish, a kad josh pocnu rute... pa si satima sam u vazduhu, tek tu i tamo po koja kontrola... doduse, ja sam imala srece pa se to desavalo u onoj velikoj zemlji koju smo imali.

Sta, kazes, matora sam? Pa koje rekao da nisam... Samo se ne dam:)



Prelepo... još kada bi mogao da priuštiš sebi malo češće ovakve trenutke!
Veliki pozdrav.


#Dživdžane, srećniče jedan! Čuj: nekoliko puta! Opušteno, može se...
Verujem ti za osećaj a da znaš da sam razmišljao kako na let jedrilicom gledaju profesionalni piloti. Ne samo zbog te logike: vožnja - let, već i zbog onog sasvim intimnog i krajnje subjektivnog doživljavanja jedriličarenja.

#MMMilice! Pa ti si uživala u čarima jedrilice!
Ako nisi davno, znači da si letela u osnovnoj školi. Ne znam čak ni to: sa koliko godina se može u jedrilicu? Ne zbog mene, naravno...
Jedriličarila si, padobranisala, upravljala cesnom... Pre si ti Lois Lejn nego MMMila!

P.S. Džentlmena u meni isprovocirati nećeš!


#Jesenka, sam sebi ih želim! Ono je bila ovozemaljska slika raja.


Heh :)
Ćale mi pilotira jedrilicama, onako amaterski (još uvek iako ima šest banki).
I kada se već ovde spominju godine, matorenje...
Je l znaš kada je počeo? U pedeset i prvoj! To mu bio mladalački san, ali ga je tek tada ostvario. Znači, nikad nije kasno kad se ljubi strasno :)


Mungi, 16 je bi minimum... mada samostalno tek sa 18.

Ma bila dokona u mladosti, pa svasta radila:):):) Sad uzivam u carima secanja:) Nazalost, ne rade mi prsti dovoljno brzo, a i kratki dani da sve to prenesem na papir.

Inace, ja sam ucila da letim jedrilicom (ipak bi rekli vozim jedrilicu) u Trsteniku, tamo to bilo:) Aiiii, al smo se provodili!


Nego, 'ajd ti familiju kod mene, ima prostora, pa terasa, pa Sava, pa cemo uz nesto za ice i pice da preslisavamo ta letenja i vratolomisanja:) Kod mene je UVEK raj na zemlji:)


panchevo je mnogo dobro kad mu vazduh nije 'obojen'. samo shto tamish teche unazad...



Tako m ije drago,kada pises ovako tople, pozitivne i pune energije, postove...Uzivaj,Drugar:o))))


Bas sam ono u nedelju kada smo se sreli na Adi, Mungose, sedeo u kaficu nad kojim prelecu avioni. Bilo je prijatno/ugodno posmatrati ih. Narocito za nekog ko se nikada nije ni vozio avionom(?!)


Di ima da se kuNpi jedno sto komada tih JendriliCa?...Treba mi za proshlu nedeljU....ocem uchim neke osobe da letU.....


isto tako je i u šumi, samo čuješ ptičice


Sjajan nacin za provesti popodne :))))


to ja zovem kvalitetnim raspadanjem...


#Dživdžane, pa ja sam onda još mlad za let jedrilicom!
Prava stvar je ostvariti mladalački san ili snove - uvek sam bio zagovornik toga i još jesam. Zaista nikad nije kasno, ako se svi uslovi poklope.
O ljubljenju da i ne govorim. Za to su preduslovi uvek ispunjeni, bar malo strasti je uvek moguće pronaći. Kao i nekog inficiranog optimizmom, poput mene recimo.

#MMMila, ako si ti nebeska uživanja upražnjavala sa 16, 18, onda to nije bilo davno. Nemoj da širiš dezinformacije.
Nisam znao da je takvih aktivnosti bilo u Trsteniku. A nekih sam godina, možda baš tih, gostovao tamo, pio flaširani špricer od "trsteničke ružice", "maltretirao" Cigu Bojčeta u "Topoljaku" i družio se sa tamošnjim prijateljima. Ej bre! Šta je Trstenik bio.
Za uz Savu znam da je lepo. I dvorišta su lepa i prostrana, sem Vasinog, dvestotinak metara niz Savu ispod "Iskre" u Bariču. Ono je svake godine manje za desetinu kvadrata. Još malo pa će pravo sa terase u reku da skače. A čamac će da vezuje za prozor od spavaće sobe...


#Sani, imadosmo srerće te tog narečenog dana beše čist vazduh, mada kuma kaže da joj do ranča hemija ne dolazi. Sad mi žao što do Tamiša nisam otišao a bio je tek nekih petsto metara. Baš da ga vidim!

#Trenka, legla mi je tema. Razdrmala me je baš kako prija!

#Kralju, što reče Dživdžan, nikad nije kasno a možda ti se i svidi. Biću iskren - meni se nije dopalo. Možda zato što je bila baš bučna karavela.


#Strelo, ako baš insistiraš. ima i' u prodaji. Samo, možda bi neki lakše naučili da i' turiš na strelu pa i' odapneš...

#Nemiri, lako mi je za vas mlade što u šumi čujete tišinu i ptičice. U mojim godinama se već čuju i mravo ovi i oni, pa razni opnokrilci, tvrdokrilci i ostali golicanti. I u šumi je u svakom slučaju komotnije...
Znam, možda nisam pogodio temu ali sam se potrudio!

#Zmu, ceo dan, od sabajle!

To #Maqo, kvalitet nadasve!




Na žalost, samo sam skakala u tandemu, ali svejedno, bilo je prelepo i nisam imala problema sa strahom, inače verovatno ne bih ni uživala, a ne bih ni radila na tome da ponovo skočim...:)))
Hvala za lepe želje, nadam se da ću okusiti i čari jedriličarstva.:))


#Slobodnice, ne znam šta znači to: skakala u tandemu, ali vidim da je bilo lepo i uspešno da želiš ponovo. Može repeticija da bude i majka uživanja. Nego!


MunG...ja lepO uruchim inviTejshN za obZrVejshn iz ptichje perspektive na arrowSpleJn...e...svi tada imaju zakazano kOd zubara...i ginekoloKa...ccc....


Ih, k'o da samo ti umes da uzivas u takvom pogledu!:)))
Da, stvarno si ovim postom uspeo da me vratis u neka vremena kad su izleti bili tako normalna stvar. To mi nedostaje.


Čekaj #Strelo, i one i oni, i kod zubara i kod giške? Pa stvarno: ccc...

#Lanna, čik da uživaš k'o ja!
Stvarno nema više onih klasičnih izleta. I ranije su se nosili sendviči, štapići i kružići od kiselog testa a danas ako nema roštilja - ničeg nije bilo. A pravi izleti tako prijaju. Ja sam decenijama nesputano uživao u prirodi i to mi naročito nedostaje.


eh, kad se setim kad sam kao mala sa roditeljima bila dva dana na prvomajskom izletu, sve vreme smo setali i bili na livadama, a posle par dana cujemo kako zbog havarije nuklearke u Černobilu ne treba izlaziti napolje. Ja u stvari ne volim boravak u prirodi, nervira me ono sedenje po mokroj zemlj, nisam navikla na onako čist vazduh bez prašine, a o insektima i mravima da ne govorim. Nažalost, moja ćerka nikad nije volela da jede mrave :))))


Evo ga Mungos, napokon... Aces high, bre...


Baš lepo što si uživao. I vidim, dame te maze i paze, lepo od njih. :)



Eh #Gamet, a kad se ja setim kad sam kao mali sa roditeljima i baticom išao po tri nedelje na more, kolima. Pa se navuku neki oblaci nad Tivtom a tata kaže: Danas ćemo da skoknemo do Dubrovnika... A po Černobilu cenim kako si mlađušna. Kas sam ja čuo za njega naređeno mi je da dežuram u komandi kraj merne stanice. Tog se proleća moja žena najela jagoda. Kaže da nikad u Beogradu, verovatno i u Srbiji, nisu bile jeftinije... Za prirodu se slažem. Iz godine u godinu ona divlja, nekomercijalizovana sve je odurnije zdravija u odnosu na naša svakodnevna staništa, pa time i neprijatnija. Nema pravog života bez autana, rajda i kineske krede! Mada, nekad mi, iz gluposti valjda, nedostaju bubamare. I svici na Rudniku. I zrikavci u Sastavcima podno Tri jastebačke sestrice. A da mi plate ne bih noćio na vreći za spavanje, dok me šumski mravovi tretiraju kao Gulivera. Diskasting! Što se tiče onih mravova koje je kao hranu preferirala moja ćerka, kad sam bolje razmislio zaključio sam da to i nije bilo tako strašno. Zamisli da je boravila negde gde ima pataka!


#Rale, Rale, inspiracijo! Bre!

#Anagram, ne odustajem od uživanja!


Još ponekad sanjam da letim. Nema lepšeg osećaja. :)


#Spes, za samim letenjem i nisam lud ali na mir, tišinu i plavi beskraj - a u jedrilici sve to vidim objedinjeno - napaljen sam k'o klinac!